Skloni smo se zavaravati mi ljudi. Gledala sam dokumentarni film o tri žene koje su preživjele holokaust. Jedna od njih rekla je da je ležala između tristo leševa i da je sve ukazivalo na to da je ona sljedeća, ali da ni u jednom trenu nije pomislila da će umrijeti.
Tako nekako i mi ljudi teško se suočavamo s činjenicom vlastite smrti. Puno sam ljudi čula kako govore da će, dok dođe vrijeme da oni umru, netko već smisliti lijek za besmrtnost. Znam se tada našaliti da je često i moja pokojna baka to govorila.
Kad bismo vidjeli smrt kao naš konačni cilj, koji to svakako i jest, ne samo da bismo više cijenili život, nego bismo ga i drugačije živjeli.
Žena iz holokausta još je rekla da je nakon svega naučila da je malo toga u životu zaista važno. Ono što je važno, rekla je, jest život i međuljudski odnosi. Tada sam shvatila da sam u ovoj svojoj bolesti i ja upravo to naučila.
Često ne cijenimo život, a međuljudske odnose uništavamo zbog nekih sitnih uvreda. A kad shvatimo koliko je život krhak, tek tada vidimo koliko smo vremena potrošili na nevažne stvari.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
