Piše: Sanja Popadić

Nemirno je srce moje, dok se ne smiri u tebi Gospodine. Govorim ovu prekrasnu rečenicu zagledana u oči svome Spasitelju, Isusu Kristu. Gledam u njegove oči i pomislim kako je sv. Augustin imao pravo kada je izrekao misao: „Za sebe si nas Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi.“

Koliko sam samo bila nemirna, ispunjena frustracijama, brigama i nemirima, vapeći za smislom života. A ti si  čitavo vrijeme bio uz mene čekajući me, a ja sam poput sv. Augustina lutala i tražila te, umjesto da te tražim u sebi, u svojim dubinama, slušajući što mi savjest govori. Gledam te i tek sada shvaćam da sam nemirna, dok se ne smirim u tebi.

Samo Ti možeš umiriti  oluje  i nemire u meni, samo Ti mi možeš pružiti onu ljubav za kojom čeznem. Nitko ne ljubi Isuse kao ti i nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi. Sv. Augustin piše: „U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota jer ljubav je ljepota duše.“

Bez te ljubavi moj život nema smisla i dolaze mi u svijest trenutci kada sam bila malena djevojčica i čeznula za tobom i sanjala o ljubavi koja mene ljubi jer sam je osjećala u svome malenom srcu, srcu djevojčice. Ti si bio u meni i čekao moj pristanak a moje srce je lutalo nemirno iščekujući željno da se nađe u srcu tvome. Ti mi prizivaš u svijest moje dječje misli i kako sam čeznula za tobom kao dijete i mislila o tebi i tvojoj veličanstvenoj ljubavi. Samo tvoje srce može biti moje utočište, a ti me zoveš da moje srce bude žarko u molitvi i ljubavi.

Učitelju moj, ti me iznova podučavaš jer sam zaboravila biti  dijete, žarko i iskreno iz srca moliti, biti jednostavna poput malene djevojčice. Zaboravila sam biti poput djeteta već žurim i jurim i zaboravim ponekad zastati kao dijete u igri. Kada sam jučer otvorila Evanđelje otvorila sam prekrasnu propovijed gdje Isus učenicima odgovara na pitanje tko je najveći u kraljevstvu nebeskom? On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče:

„Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko!“ (Mt 18,3).

Isus nam poručuje da budemo poput djeteta, da molimo i ljubimo poput djeteta, da nam srce bude otvoreno i prepuno povjerenja. Isus nas neprestano iščekuje pred vratima a mi nikako da uđemo na ta vrata jer se pravimo velikima a samo ponizni i poslušni, oni koji su poput djeteta mogu ući na ta vrata. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.