Istinitost podataka jamči centar koji je tekst ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Potražila sam pomoć hagioterapije zbog dugogodišnjeg zaljubljivanja. Nisam bila svjesna da me vode osjećaji, ugode, svijet mašte. Nisam živjela sebe i svoj brak, već svijet iluzija. Lebdjela sam u nekoj upitnoj ljubavi i za sve to krivila supruga. U braku se nisam snašla, a i moja su očekivanja bila velika. Mislila sam da će mi suprug ispuniti praznine, no on ih je još proširio. Okretala sam se u bezizlaznom krugu. Kao da sam bila opsjednuta tom drugom osobom. Bio je to veliki metež u mojoj glavi i velika muka života.
Dolaskom na hagioterapiju nešto se u meni mijenjalo. Moje misli vinule su se na viši nivo, a nešto ozdravljujuće ulazilo je u moje praznine. Polako sam se oslobađala navezanosti na tu osobu i njegove lijepe riječi i nježnost.
Bilo je teško, nisam mogla odmah… U meni je nešto govorilo da imam pravo na drugu priliku, da imam pravo na drugi izbor jer je moj suprug hladan, odbojan, nepodnošljiv, sebičan, komotan. A s druge strane mi je dolazilo da sam ga ja izabrala, da je to ljubav moga života i da je u njemu ona ista osoba koju sam upoznala. Jedini moj. I da u njemu ima još puno dobrih strana.
Prvo mi je pomogla ljubaznost i razumijevanje hagioasistentice. Te poučne riječi: „To je vaš suprug, dio vas. On je ostavio sve žene svijeta i krenuo je s vama, a vi ste ostavili sve muškarce svijeta i pošli ste u život s njim. U vašem suprugu je dobro i gledajte u to dobro, nađite nešto što vas je na početku privuklo, to je još uvijek u njemu. Onaj žar s kojim ste ušli u brak je u vama.“
Odjednom sam dobivala pravu sliku braka, sebe kao osobe, Stvoritelja. Poučena sam o tome kako da se u meni ostvari prava slika mene kao osobe. Dostojanstvene osobe koja razmišlja, donosi odluke i provodi ih. Pojašnjena mi je čistoća spolnosti koja je ljepota u braku kad se događa između muža i žene. Da je spolnost tajanstvena intima između nas. Da je to profinjeno područje, koje treba štititi. Zatim sam poučena o tome kako da kroz duh praštam suprugu, ali i sebi.
Praštanje mi je najviše pomoglo.
Nešto se skidalo s mene, a u dubine mi je ulazio melem i ja sam počela gledati svog supruga očima ljubavi. Ljubav Stvoritelja, povjerenje u Njega, praštanje, sloboda, nada, zahvaljivanje i zdrave misli potpuno su me promijenile.
Svaki susret skidao je s mene neku staru ljusku koja me pritiskala, oslobađao me i otkrivao mi dostojanstvo žene, osobe, spolnosti. Počela sam slušati emisije profesora Tomislava Ivančića i čitati knjige Liječiti brak i obitelj i Čovjek, brak i obitelj.
Preporodila sam se. Hagioterapija je najljepše što mi se moglo dogoditi. Postala sam dostojanstvena žena. Ženstvena i ponizna.
U svom mužu i u sebi, otkrila sam puno dobra i ljepote koju prije nisam vidjela.
On je moj i ja sam njegova. Doživjela sam da mi je Stvoritelj oprostio i ja sam priznala svoja lutanja i razuzdanost, oprostila sam sebi. Ali i dalje praštam, jer praštanje je proces.
Zahvalna sam hagioasistentici što me savjetovala da se ne razvodim, iako smo suprug i ja smatrali to najboljim rješenjem za nas i za djecu. Posebno me dotaklo to da ćemo razvodom razdijeliti svako dijete po pola, jer oni su i majka i otac. Bez obzira na to koliko su djeca stara, ona trebaju i jednog i drugog roditelja. Svako dijete zna da mu pripadaju otac i majka i da mu oni trebaju biti dobar primjer.
Bude teških trenutaka koji me upozore na to da trebam praktično provoditi hagioterapiju. Sada znam da je prirodno moralni zakon upisan u meni i da ga svakako trebam živjeti i slijediti ako želim biti cjelovita, radosna i sretna.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije
