Piše: Anka Severin, hagioasistentica CDP Zagreb
Kad čujemo za nekoga da je dobar, „dobrica”, odmah nas to asocira na čovjeka koji učini sve čim ga to zatražimo. Njega to naše traženje uzrujava, guši se od muke, buni se u sebi, žali se svojim ukućanima, ali na van se pokazuje dobrim. Nekako mu godi kad ga hvale i to mu stvara dobar osjećaj, a u duhu nije slobodan. S jedne je strane nezadovoljan, a s druge zadovoljan, jer ljudi imaju o njemu dobro mišljenje koje ga na neki način nosi. To je dobrota koja zarobljava.
Ljudska dobrota često je proračunata, primjerice kad mislimo: „Učinit ću ti neko dobro kako bih te imao za sebe i da mi kad-tad uzvratiš”. Takvom dobrotom zadužujemo ljude i vežemo ih uz sebe.
Roditelji sve čine kako bi bili dobri prema svojoj djeci pa im kupuju skupe igračke, markiranu odjeću, osiguraju stan ili kuću, auto, posao, daju novac i takvom dobrotom djeci oduzimaju motivaciju za život i napredak te djeca nemaju priliku razvijati svoje sposobnosti i ne osamostaljuju se.
Mislimo da smo dobri kad prešućujemo nemoral, na primjer: „Oni su mladi, kad će ako ne sad. Ja se nisam provodila, neka se barem ona ili on provede.” Isto tako, nitko ne govori da nije dobro za duhovni život „biti u braku” prije braka, već mlade puštamo da ih svijet nosi, a ne da ih vodi onaj tko je oduvijek Dobar.
Istinita je ona narodna: „Dobar čovjek umori se od svoje dobrote, jer dok je svima bio dobar, sebi je bio najgori.” Hagioterapija nas osvješćuje da nije dobro ono što si mi isplaniramo da je dobro, već ono što je stvarno dobro za nas, jer netko tko nas je stvorio vidi cijeli naš život a ne samo neki djelić.
Profesor Tomislav Ivančić piše:
„Dobrota je temeljni stup protiv zla i svake zloće u čovjeku” (Usp. Antropologije, patologija, terapija, str. 50.).
Taj je temeljni stup od Stvoritelja prema čovjeku; to je nosivi stup, stup u temelju postojanja. Temeljni je stup protiv zla i svake zloće u čovjeku, a to znači da je dobro okrenulo leđa zlu i dobrota se sva dala u stvaralaštvo i dalekosežne vizije te pruža čovjeku tisuću mogućnosti.
Stvoritelj je punina dobra, on daje, iz njega isijava, zrači, a čovjek prima to ozračje kad se otvori dobru. Dobro je preplavilo cijeli svemir, zahvatilo je Zemlju, čovjeka i prirodu. Dobro iz Stvoritelja aktivira dobrotu u čovjeku. Čovjek ispunjen dobrotom djeluje prema svemu stvorenome i opet se vraća Stvoritelju te se tako dobro umnaža. Dobro sebe daruje nama i kad primamo dobro u nama zaživi dobrota.
I sada nam se nameće pitanje: „Ako je Stvoritelj dobar, zašto nama nije uvijek dobro?” Sve što je stvoreno dobro je stvoreno. No čovjek je izabrao manjak dobra, odabrao je materijalno dobro umjesto moralnog dobra i suprotstavio se glasu savjesti u sebi. Čovjek u svojoj slobodi skrenuo je od vrhunskog dobra na ograničeno dobro. Stvoritelj nikoga ne želi na silu, već čeka da donesemo odluku za dobro i da dopustimo da smije ući u naš život.
Dobro ne možemo rukama hvatati, žlicom grabiti, ne možemo udicom ili mrežom loviti, ne možemo osjetilima osjećati, ali možemo u slobodnoj volji dopustiti da Dobro smije ući u naše biće. Dobro je duhovna dimenzija, mislima ju dodirujemo i kroz duhovnu dušu primamo, upijamo, i to neposredno. Dobru se otvaramo, dobro prihvaćamo, dobro upijamo. Ono nas zahvaća i nastanjuje se u nama i ispunjava nas.
Budi svjestan da je Dobro postojanje, vječna vrednota koja je sveprisutna. Neuništiva.
- Odluči se za slobodu i za dobro. Slobodno se odluči za dobro i istinu;
- Otvori svoje duhovne prostore. Otvaraš se kad si sabran i svjestan da te Dobro kao osoba promatra;
- Primaj dobro, upijaj, pusti dobro k sebi;
- Bezbroj dobrote smješta se u tvoje duhovne prostore.
Kad se naši duhovni prostori ispune dobrotom samog Stvoritelja, utemeljeni smo u dobroti i dobrota ozdravlja sve naše duhovne organe. Iz doživljene dobrote i naše misli postaju dobre i zdrave, riječi su pune ljubavi i dobrote, a djelovanja su nam dobra i u zakonitostima morala. Dobrota je karakterna vrlina tek onda kad nas oblikuje u izvrsnu, izdržljivu, dobrohotnu osobu, koja djeluje iz dobrote.
Dobrota iz temelja jača, dobrota daje ponos, oplemenjuje, daje smisao i radost života. Svugdje gdje djelujemo i radimo s dobrotom i ljubavlju radimo, čineći dobro radi samog dobra.
