Tomislav Ivančić, „Antropologija – Patologija – Terapija, Osnovni obvezatni priručnik za hagioasistente“
Antropološki:
Srce je središte svih aktivnosti čovjekova bića. U njega se slijevaju i dobro i zlo, odluke i promašaji, pobožnost i ateizam, vrline i poroci. Važno je što u srcu prevladava, Ako je dobrota u čovjekovu srcu jača od zla, čovjek je onda dobar. Ako prevlada zlo, čovjek je zao. Stoga nema čovjeka koji bi bio samo dobar ili samo zao. U svakom je jedno i drugo, samo je važno što od toga prevladava. Obično se misli da je srce mjesto emocija, nježnosti i razumijevanja.
Medutim, iz srca mogu izlaziti najteže mržnje, zločinstva i razorno djelovanje. Važno je stoga srce očistiti da bi čovjek bio dobar. Srce, dakle, nije izvor emocija nego duhovnih snaga za moralno ozdravljenje čovjeka. Srce je, dakle, strahovito važno. Ono je bitno u svakoj terapijskoj djelatnosti u čovjeku.
Patološki:
Čovjek može imati od djetinjstva srce ispunjeno negativnošću, zlom i nepovjerenjem prema ljudima. To srce može kasnije od okoline u kojoj se čovjek nalazi primiti bezbroj negativnih sadržaja koje onemogućuju da dobrota i razumijevanje dođu do izražaja. No, čovjek može u svojim razmišljanjima povećavati negativne sadržaje i postajati tako sve bolesniji na razini duhovne duše.
Može to biti neki sukob u kojem čovjek doživi ranjenost i osvetoljubljivost te mu srce postaje bijesno. On se izražava uvijek srdžbom i vikom te ne dopušta nikakve argumente protiv zla u sebi. Takav čovjek postaje grub, arogantan, misli da samo on ima pravo i ne dopušta nikakve argumente za popravak i terapiju. Takvih je puno po zatvorima i logorima. Njihovo djelovanje se često širi na druge pa nastaju tako zločinačke skupine. Obično smatraju da oni imaju pravo, da su svi protiv njih i zato su oni protiv društva. Ne zaboravimo da se radi o čovjekovu središtu i o čitavom čovjeku, koji se udnuzio protiv dobra.
Terapijski:
Potrebno je biti svjestan da je dobrota jača od zla, da je ljubav jača od mržnje, da je Bog jači od čovjeka. Hagioasistent treba biti snažan u području dobrote, praštanja, razumijevanja i ljubavił Tako ce iz njega, kap po kap, snaga ozdravljenja prelaziti na pacijenta. Što je veća snaga Duha Božjega u asistentu, to će se brže i efikasnije dogadati ozdravljenje.
Treba misliti na bezbrojne rane koje taj čoviek nosi, na genetska opterećenja i na zlo koje čovjeka drži u ropstvu. Treba ga dakle liečiti, oslobadati i praštati mu. Osobito mu treba pokazati neizrecivu Božju radost nad njegovim obraćenjem, te ispred njega čisti put koji je već zapravo život vječni. Treba mu otkriti kako ga sada svi ljudi cijene, kako se on osjeća ugodno i čisto, kako više nem neprijatelja, dok su nebo i zemlja nekako u prijateljstvu s njime. U svakom slučaju, potrebno je svestrano unositi u njega dobre sadržaje, kako bi mu srce ojačalo u dobru i čovjek postao slobodan od zla.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
