Transkript s djela predavanja prof. dr. sc. Tomislava Ivančića
Prvo je: ti si osoba, osoba – to si ti. Ti nemaš osobu. Ti imaš psihu, imaš glavu, imaš misli svoje. Sve imaš, ali sebe nemaš. Ti si osoba. Ti jesi osoba. Shvati, po tom si original.
Nikad nitko nije bio kao ti. Samo zavoli sebe, radi na sebi. Nikad nemoj očajavati nad sobom. Nemoj vjerovati u starost ni u penziju. Nema penzije, prijatelju. Penzija još može biti, ali mirovina nikada. Na selu i djed i baka rade do zadnjega. Djed će umrijeti kad zadnji kukuruz obere. Baka kad nahrani kravu, eno ode. Neće u krevetu čekati, sramota je u krevetu umrijeti.
Zatim: savjest. Savjest je znak bitka. A bitak, to vam je postojanje, to je zapravo svemogući Bog.
Kad god ti vjeruješ u dobro, kad god ti vjeruješ u uspjeh svoga posla, u uspjeh svoje obitelji, kad god vjeruješ u istinu, vjeruješ u ljepotu,
ti si na Božjoj strani, tebi su svi grijesi oprošteni i ti si spašena.
Nemojte se nikada boriti s grijesima, nemojte se boriti s negativnošću. Nemojte se boriti sa zlom. Jer podleći ćete. Nemojte tjerati mrak iz sobe. Upali svjetlo. Drži se samo jedne misli: “Bit će dobro“ i već si zdrav. Već je depresija otišla. Reci samo to: “Ovo je istina, ja znam da ću pobijediti. Bog je na strani istine. On je istina.”
Reci samo to: “Ja ću biti najljepša žena u ovom gradu” i bit ćeš.
I kažite mužu pozitivne riječi, a njemu treba vaša dobra riječ. Mi muškarci strašno trebamo da nam reknete: “Joj, kak’ ste simpatični, joj, kako ste to dobro rekli. Mužu moj, kako si ovo dobro napravio, kako ti auto dobro ide”. Pohvalite ga. Nemojte ga nikada kuditi, pa taman da ne znam što bude.
A ja muževe učim neka nikada ne kažu ženi: “Opet nisi zasolila juhu”. A to je samo jedno od tih: “Ženo, opet nisi…izvadila košulju, opet mi nisi kravatu izabrala”. Kako bi bilo lijepo da kažeš ženi: “Kad mi izabereš kravatu, onda se i ja učim izabrati. Što je dobro kad ne zasoliš, onda mogu soliti kako ja hoću”.
Čovjek – to su muž i žena. Samo zajedno. Samo je tako ostvaren čovjek. Muško i žensko. Nema nečeg trećeg. Po čemu si ti kao žena čovjek? Po čemu sam ja kao muškarac čovjek? Po čemu se mi razlikujemo? Strašne su razlike. Baš zato što ja nemam to što ti imaš. Zato čeznem za tobom. Trebam te jer mi fali sve to što ti imaš, a ja nemam. I tako vi isto u nama gledate.
Ne dajte da vam kažu da postoje muški i ženski poslovi. Ne. Nego postoje muški i ženski način rada na raznim poslovima. I otac rađa dijete, ali na drugi način. I žena rađa dijete, ali na drugi način. I otac doji dijete, na drugačiji način.
Postoji duh i tijelo. Svugdje je prisutna ta cjelovitost i kad ste zajedno onda ste cjelina. Mislimo na to da je život najvažniji i da se uvijek upotpunjuje.
Ne vjerujte da morate imitirati muškarca. Da morate pušiti kao muškarac, da morate nositi hlače kao muškarac, da morate biti samo tajnice muškaraca. Ne!
Samo suradnice. I mi vama. Cijeli bi mentalitet trebalo preokrenuti jer mi smo sami sebe napravili robom. Danas su žene postale ropkinje više nego ikad. Pogledajte samo kraj nekog auta ona se mora slikati više-manje gola da bi se prodao auto. Što je ona, neka figura? Znate li koje je dostojanstvo jedne majke? Koje je dostojanstvo jedne kraljice? Koje je dostojanstvo jedne liječnice, genijalne žene, znanstvenice? Vrhunsko. Tko ima pravo tako bacati nisko vas, ženu? U golotinju, u zlo, u izrugivanje.
Mislim da moramo mi zajedno, a osobito vi, žene, poraditi na tome da budete svjesne sebe. Da budete dostojanstvene, da budete vrhunske. Da se ne date s toga kraljevskog prijestolja nikada vući dolje.
Svatko je na svom području genijalan i cjelina smo.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.