Piše: Kristina Jurković
Zajedništvo tj. sposobnost za zajedništvo je već u meni! Ja sam ono što mogu biti! Kao čovjek stvoren sam da se razvijam, postanem cjelovit! Ja sam projekt!
Zajedništvo sa sobom znači imati vrijeme za susret sa samim sobom kako bi stekao iskustvo: poštivati i cijeniti sebe, prepoznati i prihvaćati sebe kao dragocjenost. Kad tako sretnem sebe neminovno je da ću susresti i svoga Stvoritelja jer prepoznajem da je život u meni i moja osoba dar od Drugoga, koji me nadilazi i za kojim čitavo moje biće čezne.
Zatim, zajedništvo je imati u svijesti da su i drugi moja okolina! A iz temeljne komunikacije sa Stvoriteljem nastaju zdrave komunikacije sa drugim ljudima, prirodom, stvorenjima i samim sobom.
Stoga, zajedništvo je biti svi zajedno, imati zajednički cilj. Cilj svakog čovjeka i njegova Stvoritelja je život, živjeti, postojati, biti cjelovit, biti sretan. Duh koji je u temelju svakog života, pa i moga, je stvarateljski, stoga čovjek sebe može izdizati spram Istine koja ga vodi do temelja života, a to je Dobrota.
KAKO STVARATI ZAJEDNIŠTVO?
Kao duhovno biće čovjek stvara zajedništvo svjesno, slobodno i odgovorno, u povjerenju. To znači biti jedno u sebi, djelovati usklađeno u zakonitosti duha u svojim mislima, riječima i djelima.
Zašto bi čovjek stvarao zajedništvo?
Zato jer čovjek tek tada postaje cjelovit, a cjelovitost čovjeka je duhovno zdravlje, smisao, razvoj i radost življenja. Ja sam osoba u mnoštvu drugih osoba!
Imam: ime, osoba sam; prezime, pripadam obitelji, zatim pripadnik sam jednog naroda, ali i čitavog čovječanstva. Stoga, jedinstveni trag ostavljam u svim ovim zajednicama. Na meni je samo jedno iskusiti: ljubiti i biti ljubljen, mijenjajući sebe mijenjati druge, a to znači i društvo jer kao čovjek, ja sam to društvo.
Razlog uspješnog ostvarivanja zajedništva ne može biti interes ili neki okrnjeni, necjeloviti cilj, nego vrednota koja dotiče svakog čovjeka i otvara prostor za razvoj. Smisao ostvarivanja zajedništva je taj da sudjelovanjem u izgradnji zajedništva, čak i da ne naiđem na suradnju od strane drugih, ja tada sebi činim dobro jer u sebi nosim sklad sa životom, mir, snagu duha, otvorenost prema Dobroti, Ljubavi koja je u temelju stvarnosti.
Stvarati zajedništvo znači živjeti svoju cjelovitost, biti u istini i ljubavi. Biti sluga svoje savjesti a gospodar svoje volje! Tad je čovjek iznutra sretan i miran, pobjednik nad svakim zlom, nezaustavljiv u izgradnji života i svestrano kreativan.
Zli, zlo, kršenje moralnog zakona, žele zaustaviti sve što je sloboda čovjeka. Ali kao čovjek ja imam moć i vlast oprijeti se zlu. Svjetlo pobjeđuje mrak!
Čim pomislim nešto dobro, palim svjetla i mrak nestaje. Oslonjenost samo na Stvoritelja štiti me od uvreda drugih i osposobljava da ljude mogu prihvaćati u njihovoj različitosti i ljubiti tj. opraštati im. Opraštati znači ne dopusti da njihova zloća prodre do središta moga srca. A u srcu čuvati samo istinu o dobru, o životu, o vrijednosti mene kao osobe. Jer ljudi nam dolaze u susret, a i mi njima, sa okrnjenostima koje nas pri susretu zabole, povrijede. Svaki manjak cjelovitosti (istine, ljubavi. dobrote, ljepote) nas vrijeđa (svjesno ili nesvjesno).

Zato je ključno za stvaranje zajedništva:
- Zavoljeti sebe (i kroz misao i riječ i djelo).
- Imati trajno svijest o dostojanstvu sebe kao osobe vrijedne ljubavi, ljubljene i sposobne ljubiti druge.
- Da bi to mogli važno je upijati pasivnu Ljubav: primiti bezuvjetnu ljubav Stvoritelja, biti joj otvoren i odlučiti s tom ljubavlju ljubiti ljude.
- Ući u povjerenje u Stvoritelja koji hoće da živim i radujem se životu.
Ima Netko tko je baš mene htio, želio, planirao i tko me ljubi, Netko kome pripadam i kome se uvijek mogu vratiti. Stvoritelj me sada gleda sa simpatijom.
Idem zaplivati u to more Dobrote. Dobrote koja me okružuje s lijeva i s desna, odozgor bdije nada mnom, odozdol mi je čvrst oslonac i ja ne mogu propasti, u meni je, liječi me i oživljava, i oko mene je, sigurna sam i sve ću preživjeti.
I zato znam: Bit će dobro! Dobro jedino i može biti!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Diplomirani ekonomist, teolog, po zanimanju dizajner informacijskih sustava a po zvanju evangelizator i hagioasistent.
Rođena u Opatovcu, prekrasnom slavonskom selu blizu Nove Gradiške, dugi niz godina živi i djeluje u Zagrebu.
Karizmu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) upoznala 2000. na jednom od seminara za evangelizaciju i od tada kroz formaciju ZMR započinje cjeloživotno osposobljavanje za zvanje evangelizatora i hagioasistenta.
Od 2011. volontira u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje zadnjih pet godina aktivno djeluje i kao hagioasistentica.