Piše: Anka Severin, hagioasistentica, Zagreb
Poznato nam je da postoji akademska čestitost, a to znači da prihvaćamo vrijednosti neke akademske zajednice i djelujemo u skladu s tim vrijednostima. Kroz život smo vidjeli da neki formalno prihvaćaju te vrijednosti, ali ih u praksi ne poštuju. Promišljajući tko su to čestiti ljudi, otkrivalo mi se da je njihova odlika vrsnost, revnost te da su istiniti, pošteni i časni ljudi. Oni ljudi koji ne drže do čestitosti postaju slabi, dvolični, ovisni o uspjehu i dobitku te nesposobni za činjenje dobra.
U hagioterapiji se govori o duhovnoj čestitosti. Što je to duhovna čestitost? U čovjekovoj duhovnoj duši postoji duhovna sposobnost ili organ koji se naziva karakter. U duhovnom karakteru postoji više od devetnaest vrlina i kreposti. Jedna od vrlina karaktera jest čestitost. „Čestitost je sposobnost čovjeka da uvijek misli, govori i čini ono što je moralno i humano” (usp. Tomislav Ivančić, Antropologija, patologija, terapija, str. 51).
Izvor svakog dobra, a nažalost i zla, u našim je mislima. Nitko od ljudi ne može ući u naše misli, samo mi sami i vječna osoba koja nas je stvorila. Kad netko kaže: „Znam što misliš” nije u pravu jer misli su tajanstvene, nečujne, nevidljive, i samo se pukim slučajem mogu pogoditi. Misao je prekrasan dar čovjeku; to je prostor u kojem čovjek može čuvati svoje tajne, kao škrinja zapečaćena. U njima započinje stvaralaštvo i kreativnost; one su čuvarice naših planova, i često je dobro za nas i za druge da ih ne iznosimo olako. Misli dolaze i odlaze kako hoće. Moglo bi se reći da vladaju nama. Opasnost je za naše misli to što se u njih gura zlo, želeći nas odvratiti s pravoga puta i zagospodariti našim mislima.
Zbog toga je nužno da od misli koje nam same dolaze biramo one koje su iz samoga Bitka; to su misli podložne dobroti, istini, ljubavi, jednoti, kreativnosti, opraštanju, moralnosti, etičnosti i humanosti. Nikako se ne zadržavati na mislima koje nas opterećuju, koje su zastale na nekoj uvredi, potiču strahove i guraju nas u negativno i tako zaustavljaju u duhovnom razvoju.
Misli stvaraju riječi. Riječi su izgovorena misao i započeto djelovanje; one su kao most između skrivenih misli i vidljivog djelovanja. Riječi su jače od misli, čujemo ih, daju nam jasnoću, mogu nas ohrabriti, ali i uvrijediti, kao mačem nas pogoditi. Važno je da ne govorimo sve što nam dođe na pamet, već da preberemo riječi, znajući da kad nešto govorimo, te riječi puno govore o nama. Odgovorni smo za izrečene riječi. One otkrivaju našu nutrinu, stanje našeg uma i srca. U tom dobru koje u srcu prevladava naša je snaga i razvoj. Ako su u nama mir i dobrota, riječi će biti tihe i blage, no ako je u nama „bojno polje”, riječi će biti izgovorene uz galamu i viku. Govor koji izlazi iz duge šutnje i osluškivanja vječnog dobra onaj je koji pokreće na djelovanje, dok govor koji nas na trenutak oduševi ostavlja nas u tom oduševljenju i brzo zaboravljamo da bismo trebali djelovati. Bujica izgovorenih riječi nas umara, ali malo snažnih riječi nosi nas kroz cijeli život. Tako mene nose riječi moga tate: „Što god činiš, čini s ljubavlju”.
Mnogi projekti, planovi i poslovi ostanu samo u mislima i na riječima obećanja, kao da ostanu visjeti u zraku, na onome „trebalo bi”. Ne prijeđu u djelovanje. Da bi čovjek imao motivaciju i snagu za djelovanje potrebna je spoznaja, odluka i djelovanje. Spoznaja o tome da je snaga za djelovanje već u nama, u duhovnom području. Odluka za konkretno djelovanje, a ne istovremeno za više područja djelovanja. Da bi djelovanje bilo uspješno, važno je biti odvažan i hrabar. U odvažnosti je sposobnost da odmah činimo, dok je u hrabrosti snaga da pobjeđujemo kad drugi već odustaju.
Duhovno djelovanje povezuje sva područja čovjeka sa živim i materijalnim svijetom, i tako se sve stvoreno kroz čovjeka povezuje sa Stvoriteljem. To je moguće jer je čovjek suradnik samog Stvoritelja i stvoren je iz ljubavi, za ljubav, da ljubav prima i da je pruža drugima. Od čovjeka očekuje i svijet i Stvoritelj. Čovjek ima veliku širinu djelovanja. Ljudi se često bune da nitko ništa ne čini, a to ustvari savjest čovjeka opominje da počne djelovati. Treba nam biti na umu i srcu da činimo i djelujemo moralno i humano. Tada Stvoritelj ide s nama i pomaže nam. Kad su naše misli, riječi i djelovanje u okviru morala, humanosti i dobrote, postajemo čovječniji i svijet postaje bolji. Moralna, humana i dobra djela u skladu su s Bitkom, a tada smo duhovno zdravi. Moralni zakon upisan je u svaku osobu i svi smo svjesni da je dobro činiti ono što je moralno i humano. Jedna mi je osoba rekla: „Kad učinim nešto dobro, velika sam si kao kuća”.
Stanje našeg duha najbolje se zapaža kroz prvu jutarnju misao. Ako se misao odnosi na neki problem, patnju, bolest ili opterećenost nekim ljudima, to je stalo između nas i Stvoritelja i ne da nam normalno živjeti. Izaći iz opterećenih misli moguće je praktičnom primjenom hagioterapije. Zdrave misli izlaze iz ozdravljenog duhovnog života i očituju se jutarnjom zahvalom za darovani život i svjesnost dostojanstva života.
Sabranost!
Pogledaj u daljinu i oko sebe. Zapazi da je to svijet izvan tebe… Kad se pogledaš u ogledalo, to je tvoje tijelo, to je tvoja ljepota izvana.
Postoji prekrasan duhovni svijet u tebi, „unutarnji ti”: to je mjesto gdje su tvoje misli, tvoje riječi, tvoja spoznaja i odluka za djelovanje. Kad kažeš: „Želim biti dobra osoba,” dotičeš svoje jastvo, „ja” osobu, sebe kao posebnu osobu, a nasuprot tebe je „TI” osoba. Osoba, ne kao druge osobe, već napose Osoba koja postoji oduvijek i zauvijek. Osoba koja ti daje vječnu garanciju postojanja.
Promisli o tome koje je bogatstvo u tebi kao osobi. To si ti iznutra, tu je tvoja moć i snaga, tu si silan. To bogatstvo nije samo u tebi, već u svakoj osobi posebno. Pokreni te nove misli u sebi i od danas gledaj svakog čovjeka kao veličanstvenu vječnu osobu.
Odazovi se Stvoritelju, apsolutnom Bitku, koji čeka na tebe onoliko godina koliko ih brojiš (sjeti se koliko imaš godina). Odazovi se na njegovo strpljivo čekanje. Ambijent koji je pripremio za tebe jesu dobrota, istina, ljepota i jednota (ljubav). Tu ti pripadaš.
Dopusti da ti pomogne u životu, osloni se na Njegovu svemoć. Samo je On jači od tvojih negativnih misli, riječi i nedjelovanja. Prepusti se Osobi koja te čeka i računa na tebe. Ostani neko vrijeme u Njegovoj prisutnosti…
U Njemu je tvoj dom, tvoja sigurnost, tvoja mirna luka postojanja.
Sada, ojačan Njegovom prisutnošću, pobjedonosno se okreni prema drugim osobama koje su ti stavljene na put, a nemaš dobar odnos s njima. Nemoj im ništa zamjerati, budi svjestan toga da smo svi mi nemoćni, a samo je Stvoritelj moćan.
Pusti da tvoje dobre misli putuju do drugih osoba i dotiču ih iznutra. Misli poput sljedećih: „Prihvaćam te takvog kakav jesi. Vjerujem da te Stvoritelj može promijeniti.
Priznajem da moje misli i riječi nisu uvijek bile dobre i blage. Žao mi je. Opredijelit ću se za dobre misli i riječi te moralna i humana djela. Opraštat ću samoj sebi. I tebi, koji me ljutiš, opraštam. Oprosti i ti meni.
Zahvaljujem za tvoj život. Zahvaljujem za tvoje postojanje, jer tvoja me netrpeljivost pokrenula da potražim hagioterapiju i dođem do nje.”
Zahvaljivanje je kao plodno polje koje rodi stostruko. Djelovanjem kroz svoje dobre misli i riječi, raščistio si zakrčene puteve koji su ti stvarali mnoge duhovne patnje.
