Marija početak boljega svijeta
Piše: Zrinka Marinović Šarić
Majčinstvo je metodologija života koju je nužno znanstveno dokazati. Tek tako će suvremeno društvo biti za čovjeka.
PRVA ŽENA ČOVJEČANSTVA
Donijela je dar čovječanstvu da ga pomiri s Bogom. Dopustila je Bogu da čini nemoguće mogućim. Odrasla i samosvjesna, živjela je sebe i svoja životna opredjeljenja. Marija iz Nazareta, svjetli je uzor majčinstva suvremenoj ženi. Žena je vatra koja može upaliti svijet. Majka je sveta iskra koja treba preskočiti na svijet da zapali srce žena. Sveta majka je kad se posveti djeci, domu, supružniku. Vjernost Marijina je hod za Isusom. Nije se dala odvesti poslovima od svog poziva i poslanja.
Potrebna nam je Majka koja će svakoj ženi otvoriti unutarnju sposobnost koju u sebi posjeduje, a to su vrline i kreposti iz kojih će poteći hranjivost majčina mlijeka i dojiti dijete ljubavlju i osjećajem da je željeno i voljeno.
Događa se spontani nutarnji znanstveno istraživački pothvat, te se istovremeno provodi u praksu intuitivno, naravnim putem.
Marija nije bila samo šutljiva, nego se nije rasipala riječima. Nije trošila snagu pričljivošću, ni vrijeme brbljanjem, ispraznim govorom. Riječ je sabirala u svom umu, a u srcu prebirala. Kad riječ sazrije i kao klica probije kad treba, u pravo vrijeme, na pravom mjestu. Kad je čovjek žedan, riječ kao živa voda poteče i natopi ga kao suhu zemlju.
Opet niče povjerenje i volja za život. Nasušno su potrebne žene predanja.
Društvo nam nameće ideju da nas definira ono što radimo. Vrijednost života mjeri se u poslovnom uspjehu. Popularno je biti uspješan, savršen i sretan. Napretkom tehnologije prekinula se komunikacija sa stvarnim svijetom. A nismo uhvatili ritam komunikacije sa Stvoriteljem.
Nastala je ovisnost o virtualnom svijetu.
A izmakla nam je prisutnost Sveprisutnog u otiscima prirode i svega stvorenog.
Društvene mreže postale su javno hvalisanje i javno kritiziranje. Gubimo sućut jedni za druge. Odmaknuli smo se od sebe. Zato poput Marije, odlukom i naporom vježbajmo vrline.
Ženi današnjice nedostaje mudrosti. A razboritost je jedna vrsta mudrosti.
Tako ćemo se moći odreći svega što nam ne da do cilja. Prionimo uz snagu odozgor da drugima činimo dobro, a to je ljubav.
Patologija je kad mislimo da smo pravedni. Tražimo li razumijevanje, a druge osuđujemo, postajemo nepravedni i nemilosrdni. Svakako je ljekovito prikazati smisao i vrline protiv besmisla. Spasonosno je za naš narod i za našu Crkvu odgajati u Duhu Istine kroz praksu.
SVETI BRAK, SRETAN, ODAN
Došašćem čovječanstvo iščekuje one za kojima čezne, za svjedocima. Idealni su Marija i Josip iz Nazareta. Često se obeshrabruje one koji su ušli u brak zbog „navodnih“ pogrešnih razloga: pritisak društva, strah da ne ostanu sami, financije, trudnoća… Ali neizbježna su lijepa i prevelika očekivanja. U redu je ući u brak s nadom da će sve biti bolje. Brak je nepoznanica, znanje bez iskustva. I zato svaki brak ima šansu. Jer to je tvoje novo iskustvo. Svakako da je najbitnije s kim ulaziš u brak. Osoba koja ima isti pogled na život kao ti.
Na svijetu ima dovoljno brakova, ali nema sretnih, svetih, odanih. Zato nije bitno kad će i hoće li, već neka bude u pravom smislu brak, da bi ga svatko poželio kad vidi lice supružnika. Lice njihovo pokazuje odnos njihov. A odnos pokazuje sadržaj braka, plodove braka od kojeg i društvo može živjeti. Brak jest misterij. Treba ga osluškivati, istraživati, razvijati, biti otvoren, odan, vjeran, spreman u nespremnosti, a iznad svega zagledan u svjedoke, svete, Mariju iz Nazareta i Josipa.
Brak je zemljana kuća u koju ulazi nebesko. Kako će u tu malenu kućicu, raspadljivu, ući nebo, vječno?
Prisjećam se prije trideset i osam godina kada sam bila na početku vlastitog braka. Sve je u meni znalo, to je to i Njegova je to volja. Spremna u nespremnosti. Pored srodne duše u suprugu, počela sam nov i dublji način razmišljanja gdje moji planovi i moje aktivnosti mijenjaju oblik. Dolaskom prvog djeteta zahvaća me snažan osjećaj sebedarja, a istovremeno izolacije. Svaki dan trebala se događati pretvorba moga oskudnog srca u Srce Milosrđa s kojim sam sklapala novi Savez. Imala sam slobodu činiti što hoću, a ja sam svaki dan birala što je teže jer je bilo dobro. Nisam mogla ostvarivati svoje želje i planove, ali mi se iskristaliziralo, moja misija je osigurati Božju prisutnost u malenima u obitelji. Postala je to moja, kako svijet kaže, karijera, za mene sveta karijera. Vlasnik tvrtke meni povjerene bio je Sveprisutni. Nema gdje ga nije bilo. Nebo je ulazilo u naš mali dom i on je postao sve veći i veći. A ja sam osjećala strahopoštovanje prema djeci koju mi je povjerio. Božja je to volja i zato mi je bilo lako reći kao Marija: „Neka mi bude“. Tada to postaje trenutak slobode.
MARIJIN POZIV MAJČINSTVA
Stvoritelj je stvorio majku svijeta i izabrao Majku Spasitelja. Zvuči oslobađajuće.
Koja je to pokretačka snaga u Mariji da je mogla odgovoriti: „Neka mi bude po Riječi Tvojoj“. Marija suosjeća s patnjom svoga naroda. Sluša zakone svoje zemlje i svoje religije. Ona zna trpjeti. Savršeno živi svoju svagdašnjicu, punu briga i tjeskoba. Prihvaća volju Božju. Predana je nebeskom, vječnom, božanskom. Marija je znala Put.
Svojom odlukom i ljudskim naporom stekla je vrlinu vjernosti. Vjernost joj je pomogla na ustrajnom hodu na Putu vječnog, a ne vremenitog. Nije se okretala ni lijevo ni desno. Nije se zanosila što vidi, niti što čuje. Nije se dala raspršiti, gledajući u cilj. Razlučila je bitno od nebitnog, dragocjeno od bezvrijednog i postala je usta Božja bez govora.
Donijela je Riječ Božju!
Ustrajnost ju je krasila do Križa. Mladim majkama treba svjedoka i mudrosti majčinstva iznad svega.
Ono što nemaš u jednom čovjeku,
nemoj očajno tražiti u drugom
jer i njemu će nešto falitii
i u njemu nećeš naći sve.
Traži u Onom koji sve tvoje
čežnje može ostvariti
i sve tvoje dubine ispuniti.
Kad uspiješ pobijediti tijelo,
uzvratit će ti duh.
Kad uspiješ pobijediti svjetovno,
uzvratit će ti nebesko.
Cjelovitost života

Hagioasistentica i evangelizatorica, rođena 1962. u Poličniku kraj Zadra sada živi u Samoboru, udata, majka šest kćeri. Prvi preokret u životu učinio je seminar profesora Ivančića 1983. u Zagrebu. S hagioterapijom se susreće 2000. godine. Intenzivno školovanje u hagioterapiji kreće s prvim međunarodnim studijem hagioterapije održanim 2009. godine u Zagrebu.
Centar za hagioterapiju u Samoboru osniva 2012. Drži individualne hagioterapije, tribine, redovite hagioterapijske susrete srijedom u Samoboru i seminare za evangelizaciju po Hrvatskoj i Europi.