Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Živim privremeno u jednom gradu u Lici gdje nema hagioterapije pa sam se obratila Centru u Zagrebu i dobila hagioasistenta za individualnu hagioterapiju putem telefona. Lijepo se to odvijalo tjedan za tjednom. Uvidjela sam da je hagioterapija baš ono što mi je nedostajalo i da me svaka riječ hagioasistentice dotiče nekako iznutra i na neki tajnoviti način ozdravlja. Mislila sam da sam nekako zaštićena jer mi se posvijestila. Dobrota kao temelj mojeg postojanja, ali i kao temelj za bolji i sigurniji život. Posvijestilo mi se da nikada nisam sama i da je Netko vječan uz mene i da me ljubi. Bila sam si velika, nekako sam sigurno hodala po zemlji.
Kad ono… telefonski poziv u kojem me predstavnik stanara obavještava da su mi prozori stana u Zagrebu porazbijani i da se ne zna tko je to učinio. Šok. Uz osjećaj panike ponavljala sam sebi pitanje: „Tko bi to učinio? Pa nikoga ne diram, zašto meni?!”
Gledam svoj život: bez stalnog posla sam, u drugom gradu. Sama sam i sad još i ovo?
A onda sam se sjetila da sam u hagioterapiji; mora biti u tome svemu i neko dobro za mene. Hagioasistentica iz Centra za duhovnu pomoć otkrila mi je da sve počinje od mojih misli.
Dobra misao izgrađuje. Misli idu u okolinu. Misli stvaraju riječi, riječi stvaraju djela, a djela navike i karakter. Prebirala sam misli u sebi i usvajala dobre misli.
Mora biti da su ljudi koji su mi razbili prozore i rolete željni poštovanja i ljubavi. Ljudi koje nitko ne voli, ljudi o kojima nitko ne brine. Kako su sada razoreni moji prozori i rolete mora da su tako i oni u duhu razoreni. I počela sam ih u sebi (iako ih ne poznajem) gledati nekim drugim očima.
Zamolila sam bratića da me odveze u Zagreb. Prizor je bio tužan; razbijene rolete i staklo. Unutrašnjost stana puna smrvljenog stakla i komadića plastike od roleta. Na podu poveći kamen, a na zidu se vidi gdje je udario. Došla je i policija. Nakon što su odradili svoj dio posla rekli su mi da su to najvjerojatnije huligani s kojima zadnjih dana imaju problema u tom dijelu grada.
U svojim mislima sam te mladiće koji su mi razbili prozore nekako prigrlila, zahvalila sam za njihove živote i poželjela im da budu bolji ljudi. Zahvalila sam i za nedjelo koje su mi učinili, jer su mi se oči otvorile za dobro, a zatvorile za zlo.
Slijedi popravak prozora i roleta. Majstori za prozore i rolete zaradit će i tako će i njihove obitelji imati od čega živjeti. I u tome sam vidjela neko dobro.
Uvidjela sam da smo svi zapravo povezani u smislenu, dinamičnu i živu cjelinu. Baš me zanima koje ću sve dobre ljude još upoznati?
Spoznala sam da stresni trenuci u životu pokazuju jasniju i intenzivniju poruku dobroga, gurajući nas u smjeru u kojem možemo nešto poučno naučiti. Puno sam dobroga prepoznala i iskusila primjenjujući hagioterapiju. Moj novi život tek počinje…
Međunarodni transdisciplinarni simpozij bioetike i aporije psihe
