Piše: Lana Poljak Branisavljević
VJERUJEM
Svaki čovjek na ovoj zemlji je vjernik. Svi mi koji smo sinoć legli u krevet vjerovali smo da ćemo se danas ujutro probuditi. Vjerujemo da je hrana koju ćemo doručkovati dobra i zdrava, da nije pokvarena. Kada uđemo u auto, tramvaj ili autobus mi vjerujemo da ćemo sretno i sigurno stići na odredište. Mi vjerujemo liječnicima koji nam propisuju određenu terapiju. Vjerujemo da će ljudi koje ćemo danas susretati biti dobri prema nama i da nas neće povrijediti. Čovjek živi od vjere. On ne može preživjeti u ovome svijetu ako stalno i u sve sumnja.
Biti vjernik znači biti onaj koji očekuje dobro, onaj koji gleda ispred sebe i hrabro korača znajući: Postoji Netko tko sve drži i koji sve okreće na dobro! Njemu vjerujem, u Njega se pouzdajem! U Njegove ruke stavljam sve svoje planove i čitav život.
Zato i na početku ovog dana ponovno malo zastani, zaustavi sve svoje poslove…odbaci sve one misli koje te sada rastresaju…ostani nekoliko minuta u tišini…
Susretni se prije svega sa svojom dušom…a onda i s Onime tko te pozvao u život…Poslušaj kako te sada iznova pita:
Vjeruješ li mi? Vjeruješ li da ja vodim tvoj život?
A zašto se onda tjeskobno brineš?
Zašto mrmljaš i ne prihvaćaš situacije koje su ti dane?
Podigni svoj pogled! Mene pogledaj!Ne boj se!Samo vjeruj! Tko u mene vjeruje ne može i neće propasti nikada.
Dopusti da se te riječi spuste u tvoje srce, u tvoj život i postanu čvrsti i sigurni temelj na kome stojiš…
Vjerovati znači hodati preko klimavog mosta na drugu stranu rijeke. Ako dopustiš da te strah i sumnja preplave nikada nećeš vidjeti i iskusiti ljepotu te druge strane. Ti si na potezu! Jedino ti možeš donijeti odluku da zakoračiš. A On te već čeka na mostu ispružene ruke.
Hoćeš li mu danas povjerovati i krenuti?
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
