Piše: Ljerka Jurkić, evangelizatorica
1.Kako prepoznati sebe?
Koliko smo puta čuli: „Najvažnije je zavoljeti sebe“ ili primjerice: „Važno je sebe prihvatiti“? Što zapravo znači voljeti sebe?
Znam li uopće tko sam ja? Ako ne poznajem sebe, kako onda uopće mogu voljeti sebe?
Ljudi su najčešće nesigurni i nesretni ako ne izgledaju onako kako to modni časopisi diktiraju ili ako nisu priznati i poznati u društvu ili ako nemaju poželjan standard …No, bit čovjeka nije u onom izvana, bit je čovjekova njegova nutrina. Baš kako pjesnik (M. Dizdar) kaže:
„Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim srcem.“
Što to znači? Kako se „sastati s davno odbjeglim srcem“, svojim središtem? Što to znači kad Isus Petru kaže:“ A ti, kad jednom dođeš k sebi…“? Kako se dolazi sebi i postaje svjestan sebe? Kako se može prepoznati sebe?
2. Prihvatiti sebe
Čovjek sve može imati, ali kao osoba nema sebe, nego jest, postoji. Potrebno je zato zatvoriti vrata svemu izvanjskom i motriti sebe, gledati – ja postojim, ja jesam… ja sam osoba, nitko nikad nije bio kao ja, to ja mislim, ja govorim, ja čeznem, polako potom gledati što sve kao osoba imam… jer imam samo ono čega sam svjesna! Što duže ostajem u toj svijesti sebe kao jedinstvene osobe, to je veća snaga koja me iznutra zahvaća! Nevjerojatno otkriće! Jednostavno vidim da je tijelo poput nekog medija kroz koji sebe izražavam, sve bitno je zapravo unutra! Unutra ja živim i jesam, a onda se preko psihičkih i tjelesnih sposobnosti to očituje. Najvažnije je kakva sam iznutra. Ako mislim o sebi dobro, ako imam vrhunske čežnje i očekivanja, ako donosim dobre odluke, to se i ostvaruje!
Kad se tako sastajem sa sobom, počinjem prepoznavati taj duh od kojeg sam satkana, vidim i kušam tu ljepotu, ulazim u svjetlo i – tad vidim da nisam sama! Ima još Netko! Netko jak i dobar! Taj je susret uvijek punina i uvijek radost i uvijek život u izobilju! Pa tko nakon toga može ostati isti? Tko se ne bi prihvatio i zavolio? Tad, u tom susretu uvjerim se da sam vrijedna i dragocjena, da to nisu tek prazne riječi koje sam čula …
Ništa ne razumijem bez te prakse! Samo u svijesti svoje osobe, tj. sabranosti, moguće je ostvariti sebe, ono što jesam i što mogu biti! Ja sam sebi jedina šansa. No, pitanje je hoću li se odvažiti i upustiti u tu avanturu otkrivanja i prepoznavanja sebe. Tek tad mogu i prihvatiti sebe jer susrećem Onog koji me satkao i htio, On je taj koji mi je dao svog duha u začeću, On garantira da je dobro da postojim.
3. Razmisli…
Što je važnije: imati ili biti?
Sve o meni zavisi: hoću li živjeti po navici, tek izvana funkcionirati, ili ću uvijek više voljeti i istraživati sebe?
Hoću li sebe prezreti ili ću se prihvatiti i neprestano se razvijati?
Duh je onaj koji oživljuje, a bit je duha svijest. Imam li vremena u danu, već sad, za susret sa sobom? Sjeti se: ima Netko tko te uvijek čeka i uvijek voli… Ti si na potezu…
U tom ti može i tekst što slijedi pomoći….
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Ljerka Jurkić, rodom iz Livna ( BiH), prof. hrvatskoga jezika i teologinja. Iako je u Zajednici MiR od Domovinskoga rata, djelatnom se članicom vidi od 15.06.2001. jer je tad oživjela primivši temeljno iskustvo Duha Sv. Otad sudjeluje u apostolatu evangelizacije , osobito intenzivno od 2014., kada ju je, kao i brojne druge članove, za to poslanje pripremao Tomislav Ivančić, utemeljitelj Zajednice MiR . Osim na seminarima po modelu T. Ivančića uređuje i sudjeluje u emisijama na RM i HKR-u. U Zajednici je odgovorna za formaciju novih kandidata.
