Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu
Muškarac srednjih godina došao je u Centar potpuno utučen. Naime, jedna od kćeri, koja je upravo završila fakultet te dobila posao, iznenada je umrla. Danima poslije razlog njene smrti nije mogao ni shvatiti ni prihvatiti. Postavljao si je puno pitanja, a nije nalazio do odgovora.
Doživio je potpunu blokadu, na svim područjima svoga bića. Ćutio se kao u nekom stanju polusvijesti. Bila je to velika bol, žalost, tuga, tama, mrak, sveukupno ogromna patnja. Nije mogao prihvatiti istinu. Poslije sahrane potražio je pomoć psihijatra. Dobio je tablete koje su ga smirivale, a ujedno i umrtvljivale. Nije mogao normalno funkcionirati. Često nije imao snage dići se iz kreveta, nije izlazio ni iz kuće. U tom stanju proveo je nekoliko mjeseci. Obiteljska prijateljica govorila mu je o hagioterapiji te mu donijela nekoliko knjiga prof. Ivančića, no nije bio u stanju čitati. Kad je saznao za hagioterapijski centar, odlučio je doći.
Uočeno je da je na njegovoj antropološkoj razini ranjena cijela struktura, prvenstveno njega kao čovjeka. Ranjena mu je smisao života, srce, um i dr. Hagioterapijski proces trajao je dugo i polagano. Posredovana mu je istina o tome tko je čovjek, koje su razine čovjekova bića, o duhovnoj dimenziji svakog čovjeka.
U tom govoru posebno mu je bilo naglašeno da čovjek ne umire zauvijek, nego da prelazi u novi oblik života, budući da je život vječan. Pacijenta je to posebno sabralo i primirilo.
Govor o bitku, Stvoritelju, postojanju koji je temelj svega – koji nas nosi, daje da i mi postojimo, po kojem možemo disati i živjeti, duboko ga je hrabrio da prihvati sebe i novi život koji je pred njim. Pacijent je došao do zaključka kako može nastaviti život i da postoji netko tko je za njega. Taj „netko“ daje mu snagu da njegov život i njegovo postojanje imaju smisla te da je potreban drugima, štoviše da on njima može pomoći.
Na nekoliko posljednjih susreta s njim je došla i njegova supruga jer je kod njega doživjela promjenu koju je i sama htjela. Nakon individualnih susreta, oboje su nastavili dolaziti na skupnu hagioterapiju.
Njegovo iskustvo:
„Upoznao sam sebe u istini. Dopustio sam Duhu Svetom da dođe u moje bolno srce i on je tu. Osjećam kako mi daje strpljenje, sabranost, radost, mir. Mir duševni je ljepota i oduševljenje. Sada sam dobro duhovno, tjelesno i psihički. San, apetit, želudac i sve ostalo se vratilo u normalnu. Nastavio sam živjeti, a da moja kći nije zaboravljena.“
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
