Autentičnost priče jamči uredništvo.
U mojoj obitelji prošle je godine začeta druga unučica i odmah je bila velika radost za sve nas. Vrativši se jedno poslijepodne iz šetnje s prvom unučicom, u kući sam zatekla snahu, tada trudnu šest tjedana, kako sva uznemirena priča na mobitel. Osjetila sam da se nešto neugodno dogodilo, a ubrzo mi je i snaha sva u strahu i očaju rekla da joj je test na rubeolu pozitivan. Tog trena jednostavno, kao u odbljesku, spoznala sam da se zlo želi poigrati sa nama, unijeti strah, bol i patnju i razoriti nam radost, ljubav i sreću u kojoj smo uživali očekujući novi život. Odgovorila sam snahi s dubokom vjerom: “To nije istina, ti si zdrava, to je laž.”
Izrekla sam joj moju spoznaju i u ljubavi je ohrabrila. I kasniji su testovi pokazivali neke nepravilnosti, no, obavijeni vjerom da će sve biti dobro, čekali smo dan prvog ultrazvuka. Pregled je pokazao da je sve u redu. U nadi i vjeri u dobro i ljubav prolazili su dani i mjeseci. Došao je i dan rođenja. Rodila se prekrasna, zdrava, velika djevojčica.
Drugi dan došli smo je vidjeti u bolnicu. Kada sam ušla u sobu i počela pričati, dijete je polako počelo okretati glavu prema meni. Njezine krupne očice zaustavile su se i naši su se pogledi sreli. Dugo smo se gledale, bio je to susret dviju duša koje se već poznaju.
Danas joj je dva i pol mjeseca, odlično napreduje, čak se ovih dana trudi nešto nam izreći. Gleda nas svojim velikim očicama i mislim da nam želi reći: “Hvala vam što ste vjerovali u dobro i ljubav.”
Ines V.
