Piše: Lana Poljak Branisavljević
SLOBODAN OD TUĐEG ZLA
Čovjek je biće koje prepoznaje svoje postojanje jedino promatrajući sebe u odnosu prema drugima. Mi smo upućeni jedni na druge i nama su drugi ljudi potrebni. Svatko od nas ušao je u ovaj svijet upravo kroz zajedništvo muškarca i žene, naših roditelja. Neki od nas imaju braću i sestre. Neki su u braku, imaju djecu. Svi imamo bliže i dalje rođake, prijatelje iz djetinjstva, škole, fakulteta, kolege na poslu…Mi smo svugdje okruženi ljudima…
Postoje ljudi oko nas koji nas oplemenjuju, obogaćuju, koji nas razumiju, koji nas znaju saslušati i utješiti,oni su naša sigurnost i oslonac…
No u našoj blizini ima i onih ljudi koji su nas duboko povrijedili, ozlijedili našu dušu uvredama, omalovažili nas, gazili naše dostojanstvo. Njihove riječi su se itekako urezale u naše sjećanje i pamćenje…O, koliko je to bolno, zar ne?
Zastani na trenutak.
Sjeti se… Nitko se nije zao rodio, u dušu svakog čovjeka u trenutku njegova stvaranja utkana je ljubav i dobrota Stvoritelja. No, svatko je od nas kroz život ranjen zbog raznih okolnosti, naše duhovno zdravlje je okrnjeno, manjkavo, zlo nas je toliko puta prevarilo… I svi mi upravo iz te muke reagiramo jedni prema drugima.
Primjećuješ li kako je baš taj čovjek pored tebe koji viče, optužuje, vrijeđa, napada, najveći patnik?
U njemu je nagomilana velika nemoć i on se sam ne može oduprijeti zlu. On bi htio bi biti dobar, ali je slab. Koliko puta si htio drugoga promijeniti? Svoje roditelje, muža, ženu, djecu, prijatelje…Jesi li u tome uspio?
Svi mi upadamo u tu zamku oblikovati drugoga prema našim zamislima i našim kriterijima. Ne možeš, dragi čitatelji, drugoga promijeniti tako što ćeš mu govoriti kakav bi on trebao biti ili pak mu ukazivati na to gdje griješi. Promjena se počinje događati isključivo od tebe. I ta promjena može započeti upravo sada.
Ti si na dobitku, ništa pritom ne gubiš,naprotiv, otpuštajući od sebe uvredu i kritiku ti postaješ slobodan, više te ništa ne veže,svakome možeš mirno pogledati u oči. Kao da život kroz tebe ponovno prostruji.
Jesi li spreman to iskusiti?
Odluči da od danas više nećeš govoriti loše o toj osobi, da je nećeš ogovarati, analizirati
njeno zlo. Možeš li u svom srcu pronaći zraku sućuti za tog patnika pokraj tebe?
Možeš li proviriti ispod te zastrašujuće maske koju je stavio na sebe i vidjeti krhko biće željno ljubavi i nježnosti?
U svakom čovjeku, pa i najvećem zločincu, postoji nešto dobro. Taj čovjek je upravo tvoja prilika i šansa. I ne zaboravi, da bi mogao ljubiti prvo potrči u zagrljaj Onome tko će ispuniti tvoje srce ljubavlju kako bi i ti bio sposoban davati tu ljubav drugima…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
