Piše: Sanja Popadić
Razmišljam kako bi bilo lijepo imati neprestano dobre misli. Gdje bi mi bio kraj pitam se ja?
Ne bih ga bilo. Dolazim s posla, umorna i iscrpljena jer sam cijeli dan bombardirana ne samo tuđim zlim i negativnim mislima već i vlastitim. Postavila sam si odmah pitanje, zar nisam ja ta koja odlučuje kakve će moje misli biti ili ću dopustiti drugima da negativnim mislima utječu na mene. Zar nisam ja ta koja odlučuje?
Zašto uopće dopuštam da takve misli kroje moj dan, da prodru u moje vlastite biće i čine me nesretnom ili ću donijeti odluku i reći stop?
Profesor Tomislav Ivančić u svojoj knjizi „Vapaj duše“ (str. 69) navodi da su odluke najvažnije u životu. Ti si ono za što si se odlučio. Najgore je ne odlučiti se. Čovjek je prvenstveno biće odluke. Za dobro i čestito nam se stalno odlučivati. Stvaraj u sebi dobre odluke i vidjet ćeš kako ćeš se početi brzo mijenjati.
Donijela odluku da ću kada god me neke negativne misli počnu napadati, zastati i odlučiti se vjerovati da dobro ima zadnju riječ. Ako ne uspijem u tome tada ću reći u sebi: „Jedino na što pristajem su dobrota, ljubav, istina i ljepota.“ Svaki dan ću čitati samo knjige koje mi omogućavaju duhovni rast i razvoj. Svakako ću nastojati pročitano provodit u praksu kao primjerice očekivati dobro.
Plodovi će kad tad doći a ja ću biti radosna jer sam donijela odluku za dobro.
