Piše: Lana Poljak Branisavljević
NAJVAŽNIJE PITANJE
Danas ću ti postaviti jedno naočigled jednostavno pitanje, no o odgovoru na njega zapravo ovisi cijeli tvoj život. A pitanje glasi: Ljubiš li ti sebe, dragi prijatelju? Nemoj samo brzinski odgovoriti.
Zastani, promisli…Što to znači ljubiti sebe?
Ljubiti sebe ne znači biti ohol i samodostatan, to ne znači misliti da si bolji ili pametniji od drugih – to prije svega znači znati tko sam. Ljubiti sebe znači čuvati svoj život od zla, nepristajati na zle misli, riječi i djela. Čovjek koji voli sebe ne pristaje biti rob poroka, negativnih navika i prisilnih misli…To je čovjek koji sluša svoju savjest i prirodni moralni zakon u sebi. Čovjek koji sebe ljubi čuva svoje dostojanstvo i čistoću svoje spolnosti. On se neprestano razvija, on je čovjek vrlina i kreposti. On je čovjek duha.
Tek kad čovjek sebe prihvati i zavoli, on može imati ljubavi i sućuti za druge, inače je samo prazna posuda koja usprkos htijenju nema drugome što dati.
Čovjek može sebe ljubiti i prihvatiti baš ovakvim kakav jest samo ako je ljubav primio. Da bi čovjek sebe mogao ljubiti njemu je potrebna Ljubav koja ga je prva uzljubila – a to je ona apsolutna, savršena, bezuvjetna ljubav samog Stvoritelja. On te i danas podsjeća da Njegova ljubav za tebe nikada ne prestaje, ona ne može iščeznuti, ne može se ugasiti, ona nije proračunata, ona te uvijek opravdava, ona te uvijek štiti…
Od trenutka začeća On zna za tebe, on te poznaje po imenu, On je u svakom trenutku tvoga života bio i jest uz tebe.
Ti nisi slučajnost, niti broj, ti si željen i ljubljen od prvog dana tvoga života! I to je jedina istina! I ako tvoja duša krvari jer su ti se možda urezale riječi tvojih roditelja da te nisu planirali li željeli ili pak da su očekivali djevojčicu, a došao si ti dječačić ili obrnuto,sada je vrijeme da uđeš u pravu istinu o sebi…Ne boj se! Dopusti da te danas Stvoriteljeva ljubav zagrli, skine teret sa tvojih leđa, svaku uvredu i ranu koja te peče i boli…
U Njegovom naručju smiješ biti baš takav kakav jesi, možda umoran i opterećen, možda nesiguran i tjeskoban…On baš takve čeka!
A tvoja duša tebe čeka, poput malog djeteta, da je danas zagrliš i kažeš joj: Ljubim te!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
