Piše: Kristina Jurković
Imam li hrabrosti biti svoja?
Kome posuđujem svoj glas i govor?
Čiji sam ja ambasador?
Što širim svim tim sposobnostima koje su mi dane još od majčine utrobe?
Jesam li kada u tišini zastala i pitala se, ali istinski: Tko sam to ja?
Slijedim li masu ili svoje snove?
Jesam li dopustila svojoj okolini da me uvjeri kako snovi ne postoje, kako ideala nema?
A što bi danas rekao pjesnik koji jednom reče: Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati? (Kranjčević)
Pa što je čovjek? Komad kruha s paštetom ili kavijarom? Tanjur graha ili škampi? Sve je to isto, propadljivo, prolazno. Tromo tijelo ima svoj kraj.
A je li uistinu samo to čovjek?
Pa ako jest samo to, zašto se uopće isplati boriti za pravdu i slobodu kad svemu jednog jutra, večeri ili u noći dođe kraj?! Gdje da nađem smisao i mir!?
Ma ne mogu se pomiriti s tim! Jer, duboko u meni kao da sve šapuće: „Za vječnost živjeti da mi je već sada, planirati, graditi, rasti u spoznaji, mudrosti, vještini i kreativnosti. Sve u meni poput pupoljka ruže u proljeće hoće van, hoće zamirisati svijetu, izmamiti osmijeh prolazniku, očima sjaj vratiti i srcu nadu probuditi.“
O, da mi je kao ruža nova u proljeće rosno biti!
Da, mi smo na putu. A dok si na putu, na odmorištu se ne zaustavljaš dugo bez obzira koliko predah i kavica slatki bili. Ide se dalje, dok je još dan, uvijek dalje… sve bliže cilju. Tako i u životu…
Sve što se danas nudi kao opcija ugode samo je paravan koji skriva istinsku stvarnost pravoga života, života čitavog usmjerenog prema idealima koji su vječni i neuništivi. Čovjek koji živi okrenut prema njima također postaje vječan i neuništiv.
A nije li to i najdublja čežnja svakog ljudskog srca? Zauvijek postojati. I zato: razgrnimo sve paravane, zastore i zavjese da malo svjetla može doći u naše dane i naše plemenite duše.
Prijatelju, ja želim živjeti, a ne životariti! A ti?
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Diplomirani ekonomist, teolog, po zanimanju dizajner informacijskih sustava a po zvanju evangelizator i hagioasistent.
Rođena u Opatovcu, prekrasnom slavonskom selu blizu Nove Gradiške, dugi niz godina živi i djeluje u Zagrebu.
Karizmu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) upoznala 2000. na jednom od seminara za evangelizaciju i od tada kroz formaciju ZMR započinje cjeloživotno osposobljavanje za zvanje evangelizatora i hagioasistenta.
Od 2011. volontira u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje zadnjih pet godina aktivno djeluje i kao hagioasistentica.
