Bio sam s prijateljicom na svom prvom seminaru uživo. Spomenuo bih kako sam u tri navrata bio u centru za duhovnu pomoć. U dva ciklusa u Rijeci, a jednom u Vodnikovoj u Zagrebu. Oba puta razgovori ili terapije nisu trajali dugo. Do nekoliko puta. I nisu urodili meni željenim plodom. S vremenom sam shvatio u kome je bio problem – u meni. Nisam se kvalitetno pripremio za razgovore, kao ni bio potpuno otvoren bez bojazni da će se nešto saznati i nekako pročuti na van. Toga sam se najviše bojao. Shvatio sam s vremenom da je to bila laž i napast. Nedavno sam gledao i slušao o hagioterapiji na Laudato televiziji u emisiji ‘More milosrđa’ gdje je gostovala Lana Poljak Branisavljević. Nakon te emisije znao sam da sam nešto lijepo i kvalitetno primio. Kao da se neko dobro sjeme posijalo u moje srce. Gospodin kao da me pripremao za ovaj seminar uživo. Prije nekoliko mjeseci pratio sam seminar preko Zooma. Zamijetio sam da sam seminar uživo doživio prilično drugačije u odnosu na onaj preko Zooma. Na ovom seminaru doživio sam:
Osjećaj kao da je netko upalio svjetlo u meni. Doživio sam oživljenje nade.
Kako ne želim da se upaljeno svjetlo i oživljena nada ugase, shvaćam da se trebam svakodnevno truditi i primjenjivati preporuke nakon seminara. Osjetio sam promjenu u povjerenju. Inače imam problema s povjerenjem i vjerom. Nakon seminara ono kao da je niknulo i naraslo. Riječi koje su voditelji izgovorili mene su doista dotaknule! Na trenutke tako snažno da sam se znao naježiti.
Vjerujem da se vidimo na sljedećem seminaru u Puli sredinom travnja.
Obećao sam sebi da ću se potruditi dovesti nekoliko osoba.
Valentino, sa seminara iz Pule
