Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.
U hagioterapijskoj praksi zabiljžen je slučaj depresivne žene koja se žalila da je salijeću misli o samoubojstvu. Dvije osobe koje je poznavala počinile su samoubojstvo, a na nju je to djelovalo tako da su je počele salijetati suicidalne misli, nije ih se mogla osloboditi i bojala se da će im podleći (kada bi vidjela npr. nož, hvatao ju je strah da bi mogla sebi napraviti nešto na žao, a protiv svoje volje). Radilo se, dakle, o strahu da se neće moći oduprijeti takvim mislima.
Posredovanje duhovnog zdravlja započelo je kratkim objašnjenjem principa hagioterapije.
Zatim je bilo govora o tome tko je čovjek, odakle dolazi i gdje je njegov izvor.
Uz to, ukratko joj je objašnjena struktura duhovne duše.
Našu hagiopacijenticu osobito je dirnula istina o Stvoritelju – da je samo dobar, da nam želi samo dobro, da ne može ne ljubiti i da mu je važna i najmanja sitnica na nama.
Posvješćivanjem tih istina, u njoj je oživljeno i osnaženo temeljno povjerenje za svakog čovjeka – povjerenje da netko dobar i svemoguć brine o svakom životu. Objašnjeno joj je i kako čovjek postaje podložan utjecaju raznih strahova upravo u pomanjkanju tog povjerenja. A ono čega se bojimo počinje vladati nama tako da gubimo svoju slobodu.
Zatim joj je pojašnjena i činjenica da je za naš život presudna naša sloboda i mogućnost odlučivanja. Naše tijelo čeka našu odluku; naše misli čekaju da ih usmjerimo. Samo je pitanje u kojem ćemo se smjeru pokrenuti.
Isplati se okrenuti samo prema dobru, ljubavi, ljepoti, istini – svom Stvoritelju. Naša prva istina je ta da smo voljeni i željeni oduvijek i ima netko tko drži naš život u svojoj ruci; nikad nas ne ostavlja i nikada nismo prepušteni sami sebi.
U intimi hagioterapijskih susreta, ova je žena osnažena najprije u spoznaji sebe i Stvoriteljeve ljubavi za nju, a iz te spoznaje se mogla odlučiti za vjeru, odnosno povjerenje u ono što je spoznala.
Primjenjen je još jedan lijek, koji ozdravlja temeljno povjerenje u našeg Stvoritelja, njegovu svemoć i dobrotu: počela je zahvaljivati za ono čega se bojala i to kroz razgovor sa Stvoriteljem: „Baš ti hvala za ove glupe misli, znam da si Ti jači od njih…“
Ubrzo je problem zbog kojeg je došla bio gotovo zanemariv, a od one slomljenosti i utučenosti nije bilo ni traga.
Nastavila je s hagioterapijskim susretima kako bi se posredovano duhovno zdravlje još dublje ukorijenilo i kako bi zahvatilo cijelu osobu i svaki detalj njenog života.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
