NATOPLJENI LJUBAVLJU
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Volim gledati dokumentarce o ljepotama prirode, biljnog i životinjskog svijeta jer se uvijek iznova zadivim raskoši i raznolikosti svijeta koji nas okružuje. U svakom tom detalju otkrivam veličanstvenost našeg Stvoritelja. I pitam se: “Kako si sve to tako čudesno zamislio, Stvoritelju moj? Kako si u cijelu prirodu utkao red i zakonitost?”.
U temelju svega stvorenoga Tvoja je dobrota i smisao. Ništa nije slučajno ovdje, ništa nije stvoreno bez razloga, niti oblak niti mrav niti cvijet…Tvoja Ljepota je u svemu razlivena.
Hoću li je znati prepoznati, otkrivati, upijati? Hoću li otkriti tvoje tople i blage oči gledajući svoga bližnjega? No, postoji i jedna slika prirode koja mi se duboko urezala u pamćenje. To je slika pustinje. Ispucala kora zemlje, brazde i pukotine, nema raznovrsnih boja, nema zelenila i svježine, tek nešto malo životinja…Život “kao da je zastao”. Nema onoga što je natapa i čini sposobnom za rast i davanje ploda. I čovjek bez blizine svoga Stvoritelja živi u pustinji. On je siromašan, u njemu nema svježine niti novih ideja. On stoji na startu i nikuda ne kreće. On nije sposoban za davanje i stvaranje. On je mlad, a iznutra star. On je mrzovoljan i stalno gunđa, u ničemu ne vidi dobro. Baš poput ispucale zemlje i naša duhovna duša žeđa da je natopi Ljubav, Dobrota, Istina. Tada smo sposobni doživjeti raskoš i ljepotu svoje osobe i svoga života, svoje originalnosti i kreativnosti.
On je taj koji može izliječiti pukotine nastale u našem životu.
Te pukotine su sve one duhovne patnje i boli koje smo sebi nanijeli svojim postupcima, pogrešnim odlukama ili propustima, kao i sve one koje smo u životu doživjeli od drugih ljudi. Dakle, ako doživljavaš da je tvoj život poput pustinje, da si zastao, da nikuda ne ideš, ne napreduješ, da u tebi nema radosti života…zastani malo, saberi svoje misli i potraži svog Stvoritelja! On je brižan Otac. On te čeka i traži tvoj pogled…Uzvrati mu! Susretni se s Njime! Njegova Ljubav će natapati tvoje suhoće, ozdravljati ono nemoćno i slabo i učiniti da ponovno procvate ona raskoš koju u sebi nosiš od trenutka kad te On zamislio!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
