Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Želeći se pridružiti zajednici u kojoj ću se mijenjati i rasti te u kojoj ću moći pomoći drugim ljudima, prošle jeseni sam se prijavila u formaciju Zajednice molitva i riječ. Nakon nekoliko mjeseci u kojima smo prošli temeljnu knjigu Susret sa živim Bogom i položili ispite, dijagnosticiran mi je karcinom. Na prijedlog drage osobe iz formacije potražila sam pomoć individualne hagioterapije. To je bio moj prvi susret s hagioterapijom.
Drugi puta mi se vratio tumor, prvi puta prije sedam godina. Kada sam saznala dijagnozu i vidjela nalaz biopsije, bila sam uvjerena da brojim posljednje mjesece života na Zemlji. Provela sam dane u tugovanju zbog rastanka od svojih najdražih. Bila sam nesretna misleći da ostavljam nered za sobom, bila sam u strahu od patnje i smrti, bila sam paralizirana od pomisli na susret „licem u lice“. U hagioterapiju sam se upustila žeđajući za spasom, izlazom i utjehom.
Prva rečenica hagioasistentice bila je: „Ženo, zdravi ste“. I onda mi je pojasnila da je sve drugo zdravo u meni. U sebi sam pomislila: „Baš lijepo za čuti, ali kakve to veze ima s mojim stanjem. Pa ja sam nasmrt bolesna. Nema mi izlaza! A i obitelj mi je u rasulu.“ No, kako je vrijeme odmicalo, tako sam postajala sve svjesnija Stvoriteljeve dobrote, ljubavi i poštovanja, da sam mu dragocjena i da neće pustiti da propadnem. Temeljito smo prošle kroz ključne trenutke mojega života od djetinjstva do današnjega dana i utvrdile koji su organi moje duhovne duše umanjenoga zdravlja.
Moja savjest bila je opterećena krivicom, a bezuvjetna ljubav omogućila mi je da se kajanjem i praštanjem oslobodim krivice. Poslije priznavanja svojih slabosti, odjednom sam spoznala da sam oslobođena krivice i osjetila sam golemu zahvalnost i ljubav.
Iako sam mislila suprotno, moje pamćenje i sjećanje bilo je obuhvaćeno nepraštanjem, što je došlo do izražaja u ovim teškim trenucima. To se prije svega odnosi na supruga, kojemu ipak nisam praštala ono što je učinio našemu braku i obitelji. Bez ulaženja u analize i osjećaje, sa Stvoriteljem sam mu u duhu opraštala, i još uvijek opraštam, sve što je ranilo moje srce. Spoznala sam da bez Njegove ljubavi svemir ne bi imao smisla i njegovo postojanje bilo bi trajno kretanje u ništavilo.
U najtežim trenucima uranjala sam u prisutnost Dobrote. Budući da nisam imala što izgubiti, prepustila sam se s povjerenjem osobi koja je vječna i koja me istinski poštuje, vrednuje i ljubi.
Odlučila sam se za slobodu, dobrotu i istinu te za povjerenje u Stvoritelja, onako kako me uputila hagioasistentica. Svaki dan obnavljala sam tu odluku u duhu. Tom odlukom prihvaćala sam sve što mi Stvoritelj daje pa sam tako nastojala zavoljeti sebe i gledati se zdravu. Spoznala sam da mi ova bolest nije kazna, već prilika za novi početak, nove spoznaje. Razmatrala sam i smrt kao ishod i prihvaćala sam je s povjerenjem.
U liječenju tumora negdje sam na pola puta, a posljednji nalazi pokazuju da je došlo do potpune regresije i da se tumor više ne vidi. Nastavit ću s liječenjem, ali ću i dalje provoditi i upijati hagioterapijske lijekove te rasti i razvijati se u duhu jer sam odlučila biti zdrava!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
