Piše: Sandra Grbavac
Godinama me mučilo jedno stanje koje sam proživljavala i koje je vezano za spolnost, bračnu postelju. Bila sam uvjerena da nešto krivo radim, do te mjere da sam čak i znala pomisliti kako je sve drugo uzalud jer ću pasti u vječnu propast samo zbog toga mog stanja i „nesposobnosti”. Bile su to tihe borbe u meni. No jasno je kako me je sam zli uvjeravao i optuživao. Međutim, dobro je što sam se izravno Isusu obraćala u tim mojim mukama, proživljavanjima i pitanjima te bih uvijek dobila mir i spoznaju o tome kako je svaki brak pred Božjim očima priča za sebe i kako sklapanje saveza braka pred Bogom ima i neke druge razloge u Božjem naumu i tako dalje… No ja sam samu sebe uvjerila kako se opravdavam tom sviješću i kako to činim ja, a ne Bog. Iznova se vraćalo uvjerenje kako sa mnom nešto nije u redu.
Ali sve se to promijenilo u noći 13. 2. 2024. na online međunarodnoj tribini s temom Spolnost – 2. dio.
Dok je voditeljica govorila otkrivala sam ljepotu i veličanstvo spolnosti, a zatim sam otkrila kako je ta svijest usko povezana s otkrićem i prihvaćanjem sebe, mojega dostojanstva, moje ženstvenosti i kako je moja spolnost kao škrinja s blagom u samom središtu mojega bića.
Zapravo shvatih da sam sve to ja – baš sva… I zavoljeh to.
Sad jasno vidim kako sam cijelo vrijeme sebe optuživala i kako je zapravo dobro sve to što sam činila jer je sve „pokrila” ljubav i jer je konačni cilj ljubav. Sam je Krist darovao nama Sebe. Tada je potpuno nebitna nekompatibilnost (zbog koje sam patila i okrivljavala se) i razni drugi razlozi. Jer kad prihvatim i izrečem svoj „DA”, čak i kad to nije lako, tad Krist daruje meni svijest o ljepoti darivanja iz ljubavi, odanosti i služenja.
Moja kriva uvjerenja dolazila su iz mojih okvira, očekivanja, načina i mojih želja, iz toga kako bi i što trebalo biti. Zapravo, vjerovala sam kako treba sve biti savršeno na ljudski način u svoj svojoj ljepoti i kako je upravo to ono što Bog vidi i što Mu je milo. Potpuno krivo. Bog tako ne gleda na spolnost i bračno darivanje. Ne postoji situacija koju On ne bi mogao razumjeti. Pokazao mi je kako sam krivo godinama samu sebe tiho osuđivala i čak smatrala odgovornom – a zapravo činila sam sve dobro u svojoj situaciji. Shvatila sam kako me cijelo vrijeme savjest nije optuživala, ali ja sebe jesam. Najviše iz neznanja i zato što je pitanje bilo jako osjetljivo, ali mi je Bog potvrdio taj utorak kroz predavanje o spolnosti.
Dok sam odgovarala na rečenicu „Svetost svoje spolnosti…” vidim u služenju i darivanju poradi ljubavi čak i onda kada je to teško. Tad zovem Isusa i On nadopunjuje sve. Svetost svoje spolnosti vidim i u majčinstvu – pri rođenju djece – moje tijelo se potpuno promijenilo da bi se darovalo. Tu je ona ljepota sebedarja. Baš zato ljubim to tijelo i upravo takvo tijelo. Na kojem je pečat koji bilježi sve.
Dok sam te riječi govorila i meni samoj bile su svjetlo i ušla sam u slobodu. Tko bi mogao pomisliti da sam ono što sam trebala čuti – čula iz svojih usta.
Zapravo, bilo je potrebno čuti, izgovoriti i primiti.
Nakon što je završila tribina, došle su suze ozdravljenja i zahvalnosti. Zamolila sam svoju osobu, svoje tijelo, za oprost jer nisam prepoznavala dragulje skrivene u želji, služenju, ljubavi i neznanju koje me mučilo. Činila sam ono što je u redu, ali ja nisam bila toga svjesna i trebalo je da mi sam Bog to potvrdi jer samo je On mogao dati odgovor i svjetlo na takvo jedno zbivanje/stanje moje nutrine koje je vrlo individualno i samo meni pripadajuće.
