Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu
Potražila sam hagioterapijsku pomoć, zbog gubitka drage osobe. Ta draga osoba je moj suprug koji je iznenada preminuo. Mjesec dana prije tog nemilog događaja bili smo na sistematskom pregledu i sve se pokazalo da dobro funkcionira u njegovom organizmu.
Moj suprug je bio dobar čovjek, brinuo je o nama i bio nam je podrška u svemu. Sin i kćer sa svojim novim obiteljima rado su dolazili kod nas i uvijek je bilo radosno. Kad odjednom strašan događaj. Smrt supruga. Mjesecima nismo mogli doći k sebi od stresa i žalosti. Kao da smo svi skupa umirali, pitajući se.
Zašto? Zašto, pa on je bio tako dobar čovjek?
Dolasci na individualnu hagioterapiju polako su me vraćali u život, da su se djeca divila kako sam se uspjela podići i kako se osmjeh vratio na moje lice. A kad je meni bolje, odmah je i njima lakše. Nisam si mogla razjasniti zašto dobri Stvoritelj uzima dobrog čovjeka i od kuda smrt?
Pojašnjeno mi je kako u zamisli o čovjeku nije bila smrt. Jer je Stvoritelj dobar, a ne zao. Smrt je došla zbog čovjekovog udaljavanja od Stvoritelja. Čovjek je slobodi koja mu je darovana rekao “ne”, a okrenuo se zlu, laži, negativnosti, mržnji. Zlo ne stvara, već razara stvoreno.
Otkriće mi je bilo kako sa suprugom mogu i dalje komunicirati, jer nije zauvijek nestao, već samo prešao u vječne prostor. On je sada u duhu i kroz svoj duh mogu doći, i do Stvoritelja i do supruga. Duhovno područje je neograničeno i ulazi se kroz misli, riječi, dobra djela. Tako da mogu i dalje biti povezana sa suprugom kroz ljubav koju doživljavam prema njemu. Ujedno i kroz sjećanja na lijepe trenutke, kroz zahvaljivanje za svaki proživljeni dan, i što sam imala čast biti njegova žena i on moj suprug, što sam s njime postala majka, a on otac naše djece.
Najviše mi je pomoglo to, da nije otišao u besmisao nego u veću ljepotu, vratio se Onome tko ga stvorio i tko ga ljubi.
Vratio se dobroti, Stvoritelju svega stvorenoga. I od tada se sav teret patnje skinuo s mene i u mene je ušla nada da moj suprug živi vječno i da ćemo se opet susresti na ljepšem i boljem mjestu.
Kroz hagoterapiju sam spoznala što je to život i tko nam je darovao život. Život se ne gubi smrću, već mi ljudi nastavljamo dalje živjeti, u vječnom životu. A taj vječni život je bez zemaljskih boli i patnji. Hagioasistentica mi je osvjestila istinu koja me oslobodila. Život je dragocjen i vrijedan, na ovome svijetu i u vječnosti. Smrću život ne prestaje nego se samo mijenja na bolje.
