Piše: Lana Poljak Branisavljević
MOJ STVORITELJ JE ŽIV
Prije par dana kupovala sam tramvajske karte na kiosku na trešnjevačkom trgu u Zagrebu i nekako postrance čujem dva starija gospodina kako iz obližnjeg kafića glasno raspravljaju. Jedan od njih pomalo ljutitim glasom kaže: “Kako mogu govoriti da Bog postoji, to je čista laž! Sami sebe uvjeravaju i smišljaju razloge da dokažu da on postoji.” U tom trenutku tako me “zapljusnula” neka tuga i kroz glavu prošla misao: “Zar je moguće da ljudi i danas mogu biti toliko naivni i nijekati Onoga koji se ne može zanijekati.”
Gdje god pogledam oko sebe, Stvoritelju moj, ja vidim Tebe! Progovaraš mi iz svakog kutka ove stvorene zemlje. Kroz šarenilo i raskoš ovog proljetnog cvijeća, kroz zrake sunca kojima me miluješ svojom toplinom, tvoj povjetarac nosi Tvoju blagost. Zastaje mi dah nad čudesnošću života kojeg nam daruješ i koji samo od Tebe proizlazi. Prilaziš mi u osmijehu i razigranosti moje djece, u rukama moga muža koje me grle, u poljupcu moje majke, u ljepoti mladića i djevojke koji prolaze pokraj mene ulicom, u naboranim rukama i mudrom pogledu starice na mom radnom mjestu.
Moje srce kuca jer si ti dozvolio, svaku stanicu moga bića prožeo si svojim duhom i učinio živom. Moja duša je jedinstvena i neponovljiva jer si svoj pečat Ti u mene stavio. Nikome nisam važna toliko kao Tebi. Nitko me ne može razumijeti bolje nego Ti. Progovaraš mi kroz tolike životne situacije. Raduješ se sa mnom, a opet susrećem Te i u tuzi kada me tješiš i uljevaš nove nade. Ti si mi pokazao da je strah samo praznina i ništavilo, “preveo me” preko mosta nepovjerenja i nesigurnosti. Stvoritelju moj, znam, vidim, iskusila sam, sve prolazi, samo Ti ostaješ.
I znam, neizmjerno ljubiš svakog čovjeka. Na poseban način ljubiš ona dva gospodina iz kafića koji Te silno trebaju i traže. Molim te, Ti potraži svakog čovjeka koji se udaljio od Tebe, budi blizu svima onima koji Te još nisu prepoznali, koji traže sigurnost na pogrešnim putevima, onima koji misle da novac i bogatstvo daju radost i smisao, onima koji duboko pate zbog fizičke i psihičke bolesti, onima koji su sami, nesigurni, pritisnuti raznim životnim poteškoćama.”
Dragi prijatelju, ovih dana budno svojim duhom motri kako ti Stvoritelj na bezbroj načina progovara i kako se osobno želi susretati s tobom u tvojoj svakodnevici. I nemoj nikada u Njega posumnjati, jer naš Stvoritelj je živ, vječan, apsolutan, početak i svršetak svega!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
