Piše: Lana Poljak Branisavljević
ZAPAŽAM TE
Ovih dana tako izbliza i tako opipljivo ponovno doživljavam onu zakonitost duha – “Tko daje, stostruko prima”. Naša mala obiteljska odluka za dobro postala je protočni kanal za neizmjernu rijeku dobrote brojnih ljudi.
Kada se u svojoj slobodi odlučiš za Dobro ona ne zahvaća samo tvoj život nego dotiče i mijenja ljude i situacije oko tebe. Iznova primjećujem koliko ima dobra u ljudima…I samu sebe pitam, pa zar si mislila da Dobrota može iščeznuti, sakriti se?
Pravo je pitanje, jesam li je ja znala uočiti i prepoznati u drugima, u prirodi, u onome što me okružuje? Ili se često znamo predugo zadržati na onome negativnome i “postati slijepi” za Dobro? I sama filozofija nam kaže da je u temelju svega što postoji Dobro, Lijepo, Istinito, Jedno. U temelju svega je Stvoritelj koji je upravo sam ta Apsolutna dobrota, istina i ljepota.
Već od jutra dok sjedam na rub svoga kreveta moja duša zamjećuje to Dobro: “Oče, hvala ti! Još jedan dan si mi darovao!”.
Umivam se i češljam svoji kosu, promatram se u ogledalu i doživljavam: “Tu si! Ti si me pozvao u život, poželio da budem žena, da imam plave oči, ovakvu kosu, ovakvo lice… Lijepo je što mogu biti čovjek i živjeti!”. U našoj rutini prije polaska u školu i vrtić grlim svoju dječicu i u njima primjećujem: “Tu si! U tom nevinom i blagom dječjem pogledu, u tom najljepšem zagrljaju na svijetu i osmijehu koji puni dušu!”. U pogledu svog muža i onom našem: ” Želim ti miran dan danas! Čujemo se!”, opipljiv je Tvoj dodir i sigurnost.
Koračam prema poslu i cijela priroda mi svjedoči da je od Tebe potekla, svaki list i svaki cvijetak, svaka lokva na cesti i onaj blagi povjetarac. Stvoritelju naš, otkrivaš nam svoje lice tako nježno, blago i s ljubavlju.
Dolazim na radno mjesto, susrećem se sa brojnim ljudima, doživljavam kako je baš svatko od naših četiristo korisnika u Domu poseban, svaki je original, svaki u sebi nosi svoj životni put, svoja nadanja, čežnje, tuge i radosti. I opet zamjećujem: “Tu si! Baš svakoj osobi si Ti udahnuo život! U svakome od ovih ljudi tvoj je trag! On je tvoja čežnja i Tvojih ruku djelo!”.
Dragi prijatelju, primjećuješ li i ti kako je Stvoritelj tvoj blizu? Primjećuješ li kako ti govori? Kako te gleda i kako ti se smiješi? Primjećuješ li dobro u svome životu?
Ostani nakratko u tišini i promisli gdje si to zadnji put susreo Stvoritelja…Možda jutros, a možda Ga već dugo nisi potražio svojim pogledom… Šteta. No, On te strpljivo čeka…
Upravo su ovi veliki dani pred nama vrijeme ponovnog obrata našeg života, vrijeme kada je potrebno ući u tišinu i zazvati Njegovo ime. Ovog Uskrsa želim ti taj susret, onaj zbog kojeg više nećeš biti isti, onaj koji će te osloboditi od tvojih okova i ropstava i uvesti u novi život!
https://hagio.hr/uncategorized-hr/otvorena-kampanja-za-otkup-prava/
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
