Piše: Lana Poljak Branisavljević
ZNAŠ LI SE ZADIVITI?
Danas me moj devetogodišnji sin, koji već godinu i pol dana na sve moguće načine i sa silnim žarom promatra i proučava sve o pticama, pozvao da idemo u Maksimir…I dok tako u ranu zoru koračamo šumskim puteljcima osluškujući svaki cvrkut i promatrajući krošnje, dolazi mi misao – kako je zapravo čovjeku malo potrebno…odmaknuti se iz gradske vreve pune buke automobila, tramvaja i ljudi, vrtloga obaveza i dužnosti i ući u šumu, sjesti na kakvu livadu ili pak na kakvu stijenu uz more ili obalu rijeke…I doći k sebi, dopustiti da ti duša prodiše…
Danas ljudi često traže odmor ispred televizora gledajući maratonske filmove i serije, surfajući ili igrajući igrice na kompjuteru ili pak provodeći vrijeme na nekim Wellness tretmanima za opuštanje ili trgovačkim centrima. No, nije li čovjek nakon toga nekako još više umoran, više opterećen?
I pitam se danas iznova – tko je sve to tako čudesno stvorio?Tako čudesno cijelu prirodu u red posložio?Tko je razlio te čudesne boje po proljetnom nebu? A tek ptice…časte nas svakodnevno svojim besplatnim vrhunskim koncertima…Tko li ih je samo tako divno uvježbao?
Primjećuješ li, dragi čitatelju, u prirodi koja te okružuje taj neizreciv Stvoriteljev otisak?Nježnost i krhkost cvijeta, raskoš drveća, svježinu bistrog potoka, ljubav razlivenu u svako njegovo stvorenje?
Jesi li svjestan da tu ljepotu ne bi mogao niti znao prepoznati da ona već u tebe nije utkana.
Zastani sada…zapitaj se…Vide li moje oči ljepotu?U meni, oko mene? U drugom čovjeku?Što moje oči svakodnevno gledaju? Znam li se još uvijek kao malo dijete iz dubine duše zadiviti i razveseliti bubamari koja mi sleti na ruku, novom cvijetu u mom vrtu?
Jesam li spreman od djeteta učiti kako biti jednostavan?Jesam li se spreman iznova mijenjati? Kako jednostavna, a bitna pitanja, zar ne?
U tjednu koji je pred nama potraži male oaze u prirodi koja te okružuje otkrivajući tako
Stvoriteljevu blizinu i dopuštajući da ti progovara koliko si ljubljen i Njemu dragocjen…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
