Piše: Vesna Čirjak
Kada nakon mnogo godina zavoliš život, to je kao da si ponovo rođen.
Još od djetinjstva tražimo ljubav u mami, tati, prijateljima. Ali dovoljno je nekad tako malo da se razočaramo i da nas rane drugih ljudi duboko povrijede. To je čovjek izranjen i bolestan.
Zato treba tražiti vječnu ljubav, onu koja nikada ne prestaje, koja te uvijek ljubi bez obzira na tvoj grijeh i slabosti.
Godine prolaze i život priča svoje priče: tužne, radosne, šaljive i poučne.
Pitam se jesam li do sada uopće živjela, što je ljubav, gdje je nestala iz mojeg srca i tko daje tu ljubav. Javlja se čežnja da ljubav ispuni svaku moju stanicu. Znam da nam naši roditelji nisu mogli dati bezuvjetnu ljubav jer je i sami nisu primili.
Sve se počelo mijenjati kada sam jedne noći odlučila gledati u Isusa. Ta ljubav je mene počela mijenjati.
Gledam u križ i pitam se: “Zar je moj život toliko vrijedan kada je jedan čovjek za mene išao u smrt?”.
Isus je sve pokopao u svoju smrt i govori nam: “Ne boj se!”. Pokazao nam je kako ljubiti čovjeka i opraštati.
Srce je ključ svega – očistimo srca i bit ćemo novi. Važno je stalno njegovati taj “cvijet” i zalijevati ga. Ne dozvoliti da nas išta odijeli od ljubavi Božje. “Bez ljubavi mi ništa ne bi vrijedilo.”
Ljubav s križa čeka tebe i mene da je pustimo na vrata svoga srca, da nas liječi i osposobi da ljubimo svakog čovjeka i sve stvoreno.
Godine nisu prepreka, važno je kamo gledaš.
Ljubav je strpljiva
Ljubav je dobrostiva
Ljubav ne zavidi
Ne hvali se, ne oholi
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
