Piše: Nataša Tucak
Kao žena postojiš kad u sebi otkriješ mistiku, ono nešto što imaš oduvijek i što sada želi izaći van. To je ono Stvoriteljevo u tebi, ona nježnost koja je sve dublja i dublja, kao sam Stvoritelj. To je ono tvoje prvo poslanje: biti nježnost, biti utočište za drugoga, biti toplina, biti snaga ljubavi.
Ne daj se prevariti svjetovnom ponudom agresije, pobune protiv čovjeka kako bi navodno povratila svoje izgubljeno dostojanstvo jer „ti to zaslužuješ“. Ne daj se prevariti laži da se moraš boriti za svoja prava… ti sve već u sebi imaš, imaš pravo na vrhunsku nježnost, imaš pravo na vrhunsko opraštanje, imaš pravo na vrhunsku ljubav… i jedino o tebi ovisi na koji ćeš se način nositi sa sobom u svom životu, mudrošću ili borbenošću, šminkom ili rosom svoje duhovne duše, zakonom ili ljubavlju – praštanjem…
Svaki tvoj novi dan može možda biti teži od prethodnog, ali… moraš li ti biti kao i tvoj dan? U što ti ustvari vjeruješ? U ono što možeš opipati: u zagrljaj svoga supruga, u dobru ocjenu svoga djeteta…?
Nosi li te samo to kroz život? A što kada krene naopako, kada te suprug prestane gledati, kada dijete dobije prvi ukor pred isključenje? Gdje si tada? Gubiš li tlo pod nogama? Jesi li i tada mistika svoga doma ili postaješ kamen na koji se svatko u kući spotakne? Život je nešto sasvim drugo.
Ti si taj miris koji opija cijeli dom. Tvoja duša miriše kada je tvoje dostojanstvo duboko ukotvljeno u Ocu nebeskom, kada ti je Stvoritelj ona prva ljubav, ljubav ispred svih tvojih ljubavi.
Kada mu dopuštaš da ti pokaže tvoje izvorno porijeklo i poslanje, da ti razotkrije tvoju pravu ljepotu, tvoje širine, dubine, visine…tada postaješ magnet oko kojega se tvoj dom okuplja, koji je središte, srce tvoje kuće.
Žena biti istinski je nebeski dar.
https://hagio.hr/category/hagio-info/poticaji-za-praksu/