Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Na nagovor supruge na individualnu hagioterapiju došao je suprug, pomalo zbunjen i uplašen. Osjećala se nelagoda u njegovu držanju, ali ipak je poslušao suprugu. Iz telefonskog razgovora sa suprugom saznala sam da se tih dana dogodila jako teška situacija u njihovoj obitelji. Naime, ona je znala da on s vremena na vrijeme zna otići u kladionicu, no nije bilo nekih velikih financijskih problema ni izostanaka iz obiteljskog doma. Međutim, počela je dobivati telefonske pozive od šire obitelji i zajedničkih prijatelja koji su je tražili da ona ili suprug vrate pozajmljeni novac. Tek je tada shvatila da je on duboko ušao u ovisnost.
Već na prvom susretu polako se opuštao te je postao otvoren i iskren jer posredovala mu se onu temeljna istinu o čovjeku, njegovoj ljubljenosti i dragocjenosti. Naglasilo mu se da je ovisnost simptom patnje, a uzrok je u njegovom pogaženom dostojanstvu. Bitan je on, jasno mu je naglašeno. To ga je duboko dotaknulo da su sljedeći susreti (20-ak), bili srdačni i iskreni. Mogao je slobodno i mirno govoriti o svojem djetinjstvu, odrastanju i lošim iskustvima koji su mu se događali. Naime, izvanbračno je dijete, a majka ga je ostavila svojim roditeljima te otišla na rad u inozemstvo i svoju ljubav iskazivala kroz novac koji je slala za njegovo školovanje i druge potrebe. Nikad nije osjetio istinsku toplinu majčinske ljubavi i nježnosti. U ranom djetinjstvu, kao osmoškolac, bio je mangup (sitne krađe, laži…), djed ga je u neku ruku podržavao u tome, smatrajući da se sam mora znati snaći u životu, s obzirom na to da nema oca da ga zaštiti ili mu pomogne u rješavanju životnih izazova.
Kroz naše susrete posredovana mu je apsolutna i bezuvjetna Očeva ljubav, a zatim nove mogućnosti za promjenu svojih izbora. Kao i njegov nov pogled na samoga sebe i vrednovanje sebe kao jedinstvene, dragocjene i voljene osobe pomoglo mu je da iziđe iz ovisničke zarobljenosti i zaživi novi život. Za vrijeme individualnih susreta i višemjesečno praćenje (šest mjeseci) imao je samo jedan kratkotrajni recidiv.
Također odvojene susrete imala jei supruga, koja je prihvatila rad na sebi te je iz jedne vrijedne, pretjerano aktivne poslovne žene polako ulazila u svijet razumijevanja i poštivanja svojeg supruga. Njen prethodni doživljaj supruga bio je – da je lijen i nezainteresiran za napredak obitelji. Uvažavajući zakonitost duhovnog rasta – da jedino mijenjajući sebe, možemo očekivati promjenu u bližnjima, jačalo ju je u strpljivosti, blagosti, sa manje izrečenih opomena, upozoravanja, prigovaranja. Danas je to sretna obitelj.
