BLAGOSLIVLJATI SVIJET
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Nakon dugo vremena ponovno sam primila u ruke knjigu “Za bolji svijet” našeg profesora Tomislava Ivančića. Sjetila sam se svojih srednjoškolskih dana ispunjenih strahovima, kada sam doslovno preživljavala dan upijajući riječi iz te knjige i odlučila kroz ovu korizmu ponovno u nju zaroniti.
Već na prvim stranicama profesor piše:”Ratovi u svijetu ne jenjavaju. Politički i socijalni nemiri posvuda prijete ratovima. Glad i i trovanja hranom su sve češće pojave. Nagomilavanje opasnog kemijskog i nuklearnog otpada zagađuje sve prostore. Rijeke su onečišćene, zrak je otrovan, pitkih voda je sve manje…”.
Zvuči li ti ovo, dragi čitatelju, nekako poznato? Jesu li i tebe događanja u svijetu ovih dana uvukla u tjeskobu, strah i nemir? Čovjek se tako lako može, pa makar i na kratko, zaplesti u prijetnje, loše vijesti i crne prognoze. Tako brzo i naivno postanemo usvajatelji negativnog.
Gdje je iz toga izlaz?
Potrebno je posvjestiti si da je Stvoritelj jači od svih zala, od svih uzročnika bolesti, razaranja, mržnje, nemoći i smrti. Stvoritelj je apsolutno dobar. On sve drži, u Njemu sve nastaje i postoji. On nam želi samo dobro unatoč zlu koje je oko nas i za nas se neprestano zauzima. Nije li upravo On veći od svih naših ljudskih namisli i planova? No, mi smo ti koji upadamo u zlo i činimo zlo jer smo prevareni, jer nas je zlo namamilo i pokleknuli smo pred lažnim sjajem i obećanjima, materijalnim dobrima ili slavom.
No, uvijek me iznova zadivljuje kako u svakom čovjeku postoji ta divna iskonska nada i duboko povjerenje da će usprkos svemu sve ipak biti dobro. Vjerovati u Stvoritelja, nadati se dobru pa i protiv svih loših vijesti, ljubiti kada te zapljuskuje mržnja, nasmijati se kada je teško, zadržati mirnoću kada oko tebe sve bijesni, to donosi blagoslov, to te mijenja, daje ti neku neopisivu snagu i neke “drugačije oči” koje vide stvari u drugom, boljem i ljepšem svijetlu.
Ispravan odgovor na mržnju uvijek je blagoslov.
Potrebno je “kišom dobra zasipati” one koji čine zlo i s povjerenjem u Stvoriteljevu svemoć očekivati da će se ta promjena na dobro i dogoditi. Samo ljubav, dobrota i strpljivost mogu raskrinkati i zaustaviti zlo.
Blagoslivljati znači željeti drugome uvijek samo dobro, bez obzira kakav taj netko bio, a biti blagoslovljen znači biti pod zaštitom samog Stvoritelja.
Čovjeka koji blagoslivlja i čini dobro, ništa ne može savladati, on ne može propasti. Onaj pak koji čini zlo, već je propao.
Zato, dragi prijatelju, tamo gdje primjećuješ zlo, razdor i netrpeljivost, odluči sijati blagoslov, blagu i dobru riječ! Dok ovih dana budeš gledao ili slušao vijesti, blagoslivljaj! U svojoj obitelji među svojim najbližima, blagoslivljaj! Na svom radnom mjestu, dok se voziš u prometu, dok čekaš u redu u trgovini, blagoslivljaj!
Budi čovjek koji će u ovaj svijet unositi blagoslov!
https://hagio.hr/najave/otvorena-kampanja-za-otkup-prava/
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
