Piše: Lana Poljak Branisavljević
UPORNOST I USTRAJNOST
Moja šestogodišnja kćerkica je prije godinu dana počela slovkati tekstove slikovnica. Sa police bi skidala slikovnicu za slikovnicom i uporno i ustrajno čitala dok ne bi došla do kraja slikovnice pa koliko god dugačka ona bila. Danas izvanredno čita čak i za njenu dob teške i zahtjevne tekstove. Promatram je često dok čita i vidim tu opipljivu radost i ponos u njenim očima jer je uspjela, jer je svladala nešto novo i donedavno za nju teško i nedostižno. I pomalo se posramim svoje neupornosti…
Toliko puta sam donijela odluku da ću sutra odmah ujutro prije svih poslova doći k svome Stvoritelju, da će mi On biti prvi i najvažniji…pa ipak dopustim da me odvuku obaveze ili neke manje bitne jutarnje rutine. Koliko puta sam odlučila da neću kritizirati druge već ući u logiku duha i početi blagoslivljati…a tako se iznova uhvatim da su moje riječi pune osude i kritizerstva. Koliko puta sam odlučila biti strpljivija i smirenija pa opet često povisim ton i dopustim nervozu…
Nije lako biti ustrajan u dobru, zar ne, dragi prijatelju? Imaš li i ti takvih iskustava? No, još je važnije pitanje, imaš li iskustvo plodova svoje ustrajnosti i upornosti?
Neizmjerna je radost kada u svom životu osluškuješ prirodni moralni zakon koji je u tebe upisan. Kada si uporan u otkrivanju Dobra, u pronalaženju Ljepote, ulaženju u Istinu i uranjanju u Ljubav pa koliko god to izazovno bilo. To je odlika vrhunskih ljudi. Oni nikada ne odustaju, oni se trude, ulažu napor i donose plodove. Važno je ne zagledati se u svoj propust ili kakvu pogrešku i dopustiti da te ona zaustavi ili ti skrene pogled sa cilja kojeg si si postavio.
Potrebno je podignuti glavu i svojoj duši odlučno navijestiti: Ja mogu! Ja hoću! Ja ću uspjeti! Moj Stvoritelj je svemoguć i zato se i ja mogu neograničeno razvijati, neprestano stvarati i mijenjati se. Ništa me ne može zaustaviti jer ja vjerujem svome Stvoritelju. On je neizmjerno strpljiv sa mnom i svaki put kada posustanem On me iznova pridiže i potiče da krenem dalje. I kaže mi: Ja vjerujem da ti to možeš! Ne boj se, ja te pratim!
Bilo bi lijepo, dragi prijatelju, na kraju našeg ovozemaljskog puta imati tu istu radost i ponos djeteta znajući da smo usprkos svim nedaćama i poteškoćama života bili uporni i ustrajni na putu Dobra, Istine, Ljepote i Ljubavi. Od srca ti želim da u tome uspiješ!
https://hagio.hr/najave/otvorena-kampanja-za-otkup-prava/
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
