Često se pitamo, poštovani čitatelju, što je to domovina?
I ima ljudi koji jednostavno nikad nisu doživjeli domovinu i ne znaju što je ona i njima se čini da je cijeli svijet domovina. Ili bolje, njima se čini da domovine i ne trebamo, da možemo biti i živjeti bilo gdje.
Međutim, ljudi koji tako misle sigurno nisu ni intelektualci niti ljudi koji razmišljaju. To su očito materijalisti jer za pojesti i donekle imati neku vrstu stana to možeš svugdje. Ali da imaš nekog tko će te razumjeti, ljubiti i da imaš jednostavno dom i domovinu gdje svi govore tvojim jezikom, gdje vlada tvoj mentalitet, gdje je tvoja kultura prisutna, gdje su tvoji pradjedovi tu pokopani ili živi i tebi su predali ovaj divan komad zemlje i tu ste totalno kod kuće.
Dođeš li ti kao Hrvat u Njemačku, Austriju, u Belgiju, u Italiju, Švedsku ne razumiješ njihov jezik. Pa i ako si ga učio u školi ti se možeš sporazumjeti, ali drugo je razumjeti jezik, znači razumjeti duh jezika, onda razumjeti duh naroda to ti nemaš jer u tebi su geni hrvatskog čovjeka i hrvatske povijesti. I zato ćeš uvijek u svijetu se osjećati da si stranac.
Jako je važno to razumjeti kako bismo znali cijeniti domovinu jer da domovina nije nešto dragocjeno, nešto gotovo najvažnije zar bi toliki ljudi išli za domovinu dati život? Ako su dali život za slobodu te domovine da ju obrane, da bude naša onda zaista domovina mora biti strahovito dragocjena.
Onda domovina nije samo zemlja, onda su to ljudi koji su u njoj, to je kultura, to je vjera. To su ljudi kojima uvijek kad dođeš onda si doma i nikad više ne bi išao van i kamo god pođeš ti ćeš se vratiti doma.
Christian Morgenstern je rekao jako dobro upravo ovo o čemu govorim, poštovani slušatelju. On kaže:
„Nisi kod kuće tamo gdje imaš svoj stan nego gdje te ljudi razumiju“.
Minuta za tebe, 8.10.2026.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)