Pripremila: Željka Karadakić
Neki je kralj, poznat po svojoj strogosti i zahtjevnosti, jednog dana cijelom svojem kraljevstvu odaslao naredbu da se napravi lanac od pijeska. Svi su se uskomešali; neki su počeli proučavati drevne knjige ne bi li u njima pronašli rješenje, neki su se počeli udruživati kako bi našli odgovarajuće alate, neki su počeli proučavati pijesak i načine kako ga spojiti u lanac, a neki su se pak odselili iz kraljevstva znajući da ovoga puta kralj traži nemoguće. Samo je jedan čovjek mirno nastavio raditi svoj posao kao da se ništa osobito ne događa. Svi su se čudili njegovoj ravnodušnosti.
Bližio se rok za dovršetak lanca od pijeska. Samo dan prije tog roka onaj bezbrižni čovjek hrabro je stao pred kralja i objavio mu: „Poštovani kralju, nema nikakvih problema oko izrade lanca od pijeska, rado ćemo ga i brzo izraditi za Vas. Samo Vas molim jednu stvar.“
Kada je zadobio punu kraljevu pažnju, nastavio je: „Molimo Vas da nam date uzorak po kojem bismo napravili točno onakav lanac kakav želite. Važno nam je da vidimo taj uzorak jer nikako ne bismo htjeli pogriješiti u izvršavanju Vaše volje, a jedino nam Vi možete pokazati kakav točno lanac treba biti.“
Kralj ga je pogledao, nekoliko minuta šutio, a potom odustao od svog zahtjeva.
Spoznaje koje imamo iz hagioterapije stavljaju nas u određeni povlašteni položaj u odnosu na druge; čak bismo si radi toga mogli uzeti za pravo da druge gledamo odozgor, s visoka. Ovo se može očitovati već po tome što ćemo pred druge postavljati razne zahtjeve; kako se trebaju promijeniti ili što trebaju činiti, a da im pritom ne možemo pokazati kako to učiniti. Drugim riječima, mogli bismo se naći u situaciji da sami ne zračimo promjenom koju želimo drugima.
Na pravom smo putu duhovnog zdravlja, istinski svjetionici drugima i oni koji imaju pravo od drugih zahtijevati primjenu određenih duhovnih lijekova jedino ako u sebi imamo pregršt vidljivih uzoraka duhovnog zdravlja koje želimo da imaju i drugi oko nas.
„Mala ljekarna“ za djecu i mlade
