Karl Hildrig kaže jednu rečenicu koju bi i s tobom htio podijeliti dragi čitatelju.

Nijedna riječ i nijedno djelo nije izgubljeno. Sve ostaje i donosi plodove. Što god si rekao sjećam se govorio je jedan svećenik, tvoj glas, tvoje riječi, tvoj duh ne može nestati. On je tu u svemiru putuje i kad naiđe na takva uha, na takav duh, na takav um on ga oplemeni.

Tako da svaka tvoja izgovorena riječ oplemenjuje čitavo čovječanstvo. Tvoja rečenica, tvoje riječi putuju al’ nažalost i tvoje riječi koje su negativne putuju i truju ljude.
Ubijaju ljude, ranjavaju ljude.

Sad razumiješ kako je strahovito važno govoriti dobre riječi.
Riječi ljubavi, praštanja, dobrote, istine. Govoriti riječi čovjekoljubivosti.
Govoriti riječi oprosta, poniznosti, riječi nježnosti, topline, riječi smisla.

Jednako tako svako tvoje djelo koje si učinio.Ono ostaje vječno, ono se ne može se izgubiti jer ti nisi tijelo samo ti si i duh, a duh ne može umrijet’, duh ne može nestati, duh se ne može raspasti, duh nije materija i nije ograničen.

On je sloboda od prostora i vremena i zato svako tvoje djelo koje si ti učinio ono je ujedno i duhom učinjeno. Ono je vječno. Ono također ide okolo. I zamisli milijarde i
milijarde ljudi koji su umrli i oni će vidjeti tvoja djela i diviti se.

Ili ako nisi napravio, ako si činio zla oni će te žaliti kroz cijelu vječnost.

Poštovani čitatelju počni danas ispočetka.

Ni jedna riječ ni jedno djelo ne može se izgubiti, sve ostaje i nosi plodove.

Tomislav Ivančić