Čovjek je biće od drugoga i za drugoga, on je biće stvoreno iz trojstvenog zajedništva ljubavi. Bez okrenutosti drugome čovjek teško može otkrivati i svoju stvarnost, ono dobro, ali i one svoje manjkavosti. No, istovremeno nema čovjeka koji barem jednom u svom životu nije doživio osudu, uvredu, porugu ili poniženje od drugoga. Neke od tih rana su “površne” i nekako ih “brzo zaliječimo”, no, postoje i one duboke, one koje silno bole i dugo ostaju u našoj nutrini. Tada doživljavamo da je pogaženo naše dostojanstvo i naše središte. No, nije li strašno živjeti u tom grču nepraštanja i krivice, spuštanja pogleda i izbjegavanja?
Postoji li način da čovjek nadiđe tu ranjenost? Koji je put? Odgovor je jasan – put mira. Poželjeti drugome dati svoj mir kako bi se mir mogao nastaniti u mom srcu, baš kao da otpuštam zlo iz svoga srca i potvrđujem: “Štogod ti učinio ja te nikada neću prestati ljubiti.” Zastani…Promisli…Čija uvreda ili neprihvaćanje te sada boli? Tko te i kada ponizio? Analiziraš li to često? Bježiš li i sada od te osobe? Zašto? Stani svojim duhom sada pred tog čovjeka, podigni svoj pogled i zagledaj mu se u oči. To je tvoj brat, tvoja sestra, čovjek kao i ti, djeca ste istog Oca. Promotri kako i on čezne biti prihvaćen i ljubljen. Poslušaj kako te njegova duša pita: “Zar ćeš me i ti odbaciti?”. Pruži sada ruku tom čovjeku koji stoji pred tobom i reci mu: “Mir bio s tobom! Ne osuđujem te više, na zamjeram ti više…Želim ti dobro.” Neka mir koji sam Stvoritelj daje bude u tebi, dragi prijatelju.
I neka se on kroz tebe razlijeva do svakog čovjeka patnika oko tebe. To je hagioterapijska praksa. Spusti u svoju konkretnu stvarnost ono što iz tjedna u tjedan čitaš na stranicama ovog portala. Tek kada si pomiren s drugima možeš biti i u miru sa sobom. Tek kad uzljubiš čovjeka možeš ispravno ljubiti i Stvoritelja. A prije svega ljubiti sebe, a to znači činiti ono što te čini dostojanstvenim, ne pristajati na laž i zlo, već čeznuti za pravom istinom i slobodom. Ovom svijetu je neizmjerno potreban mir. Mir u meni kojeg nosim drugome. Samo tako, poput upaljenih šibica, naočigled malih i lomljivih, činiti da taj mir bude poput snažnog plamena vidljiv i prisutan. To nije nimalo lak zadatak, no budimo odvažni i hrabri, jer to je put pobjede. Neka nas u danima koji su pred nama prati taj jasan cilj: “Biti nositelj mira i pomirenja”.
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
