U uredništvu portala smo osobno uvidjeli kako nije jednostavno napraviti treći korak (misao, riječ i djelo) te pročitano provesti u praksu.
Kako bi sve nas motivirali i nadahnuli na konkretnu praksu odlučili smo pokrenuti novu kolumnu. Koja će za početak izlaziti dva puta tjedno i svaki tjedan će biti neki novi kolumnist član Zajednice Molitva i Riječ (ZMR). Ideja je da budu kratke, ali proživljene. Pozivamo i vas da pokušate s nama uroniti u praksu, ali i poslati nam svoje iskustvo prakse ili komentar na mail: urednistvo@hagio.
Piše: Silvije Marijanović
Ljubim li ja Crkvu?
Nedavno sam trebao nešto reći iskustveno o Crkvi. Počeo sam govoriti i vidio da iz mene izlazi suhoparan i teoretski govor koji ne uvjerava mene a onda sigurno ni slušatelje.
Pitao sam se zašto je to tako. Najprije sam postao svjestan da još u sebi nosim iskustva iz djetinjstva kada su me uplašili strogoća aktivnih vjernika i svećenika.
Vidio sam da moram ući u proces praštanja i liječenja putem molitve za nutarnje iscjeljenje što je donijelo ploda-moj otpor se smanjio i srce mi se više otvorilo za Crkvu, vjernike i svećenike. Međutim, doživljavao sam da je još nešto ostalo neriješeno u tom području.
Polako sam dolazio do svoje istine-moj Bog je netko koga se ponekad plašim. Takav mi je posredovan u obitelji, neke jake propovijedi su me uvjeravale u to, a i sami zahtjevi kršćanstva kao da su bili preteški za mene. Iako su moja iskustva s Isusom iz Nazareta bila lijek i oslobađala me, uvidio sam da još vučem teret krivih slika i iskustava.
Čežnja za iskustvom autentičnog Isusa i Duha Svetoga je rasla, a moja ranjena religioznost kao da se opirala tome. Moj novi početak je bio nagovor utemeljitelja gdje mi je posvijestio da kriva religioznost ne može dovesti do autentičnog Isusa Krista. Pomagalo mi je okretanje Bitku i transcendentalima, jer je Bog dobrota, ljepota, istina, jedinstvo.
Dopuštao sam da te istine pune moju prošlost od začeća do danas putem molitve za nutarnje iscjeljenje. Istovremeno sam ulazio u kajanje i praštanje svima koji su me povrijedili na tom području. Uviđam da taj proces nije završen i da ga trebam nastaviti, ali primijetim i veću slobodu i ljubav prema Crkvi, karizmi i ljudima koji ih čine.
I vjerujem da ću dalje rasti u zajedništvu jer je Crkva moj dom.
Koja je tvoja slika Crkve? A Boga? Želiš li upoznati autentičnog Isusa i njegovu Crkvu?
