Nova kolumna na našem portalu pod nazivom: Bit će dobro, ne boj se. Ide iz pera naše hagioasistentice Ane Perišić. Iz tjedna u tjedan dijelit će s nama konkretno i praktično iskustvo i razmišljanje.

Ana Perišić, rođena u Splitu. Niz godina radila je kao nastavnica stručnih predmeta u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Zagrebu, za što se prethodno školovala na Agronomskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji, također u Zagrebu. Nakon završetka ITKL-a 2004. pri KBF-u u Zagrebu, preuzela je mjesto ravnateljice Dječjega doma te voditeljice Centra za rehabilitaciju i radnu terapiju CZN-e. Vodila je i projekt Psihosocijalne i duhovne pomoći osobama u potrebi CZN-e. Trenutačno djeluje kao hagioasistentica i mentorica u Centru za hagioterapiju – Split, te je jedna od članova uredništva Hagio.hr-a.

Bit će dobro, ne boj se

Ovih dana, makar smo u izolaciji, puno toga se događa. Čim zastanemo i promislimo, uočavamo da život nije stao. Štoviše, mnogo strepnje i negativnosti iščitava se iz medija i drugih kontakata sa svijetom. To da je gospodarstvo, turizam, redovno školovanje u velikoj krizi, svima je jasno. Grad se danima trese, uz neizvjesnost, do bola je teško gledati naše razrušene crkve, kulturna dobra, ljudske domove… Vjernici su uskraćeni slavljenja sakramenata, makar se u poslušnosti prihvaćaju odredbe, teško je – nedostaje zajedništvo s Isusom, kao zrak.

Mnogi zlonamjernici, sporadično ali kontinuirano, udaraju po našim svetinjama. Dovoljno je obraćanje samo jednog od njih koji svojim blasfemijskim vrijeđanjem Uskrsloga ponižava svakog vjernika, ali i svakog pristojnog građanina ako se čak i ne smatra vjernikom. A još je tu i strah od opake bolesti, mogući porast nasilja u obiteljima, strah za egzistenciju…

No, to da život nije stao, očituje se i u puno, puno dobroga, oko nas i u nama. Samo je jedno pitanje:uočavamo li te stvarnosti?

Prvo, djeca napokon imaju roditelje uz sebe. Ne mogu ih usrećiti ni velika znanja ili sportski uspjesi, a još manje skupa odjeća i pokloni, kao spoznaja da su zaštićeni, da im se pruža ljubav i pažnja od mame i tate. Sreli smo se i mi stariji međusobno, trebalo se češće zagledati jedan drugome u oči. Bilo je vremena prebroditi krizu ‘malog prostora’ i upoznati osobu ‘ispod kože’.

Toliko solidarnosti, samozatajnih dobrih djela ‘malih ljudi’, potom, kreativnost i domišljatost umjetnika, poniznost ‘velikih faca’, na svakom koraku smo uočavali. Zar ne zapažamo da je i bahatost političara splasnula?!

Kao da je Providnost vodila da se složi tim stručnjaka koji će nas odvažno provesti kroz ovu krizu. A toliko šala, humora, tjeralo nas je na smijeh, od srca. Neki ljudi su nesebično bili na ‘radnoj fronti’, bezpogovorno, svakoga dana.

Kažu liječnici da je sveukupno manje bolesnih, da su ljudi danas zdraviji nego prije pandemije. Priroda se čudesno obnovila, oporavila od tolikog zla koje joj je čovjek nanio. Savladali smo mnoge tehničke vještine, bravo za nas. I, imamo hrabrosti govoriti o tom dobru koje nam se događa, to nam je postalo normalno. Na koncu, Boga tražimo u skrovitosti srca, jer tu se Njega najprije i treba tražiti.

Ja naprosto ne mogu vjerovati da ćemo se vratiti na staro. Materijalno će biti teško, ali s vrednotama smo prosperirali. Poštovani čitatelji, važno je uočiti koje smo dobro otkrili u našim životima za vrijeme ove izvanredne situacije.

Zastanimo, zapišimo, nekome ćemo sutra posvjedočiti da se isplati vjerovati u dobro u ljudima.

I sami ćemo sebi pomoći, kad opet dođu krize, da nema smisla predavati se jadu, nemoći, strahu. Sve može izaći na dobro pa i najveća ljudska patnja, paradoksalno je, ali istinito.
Uočimo: biti svjestan i odlučiti se za dobro, presudno je u usmjeravanju naših osobnih života.

Samo znanje o bitnome može dati novi smisao životu, i odluka da ćemo unatoč svemu ustrajat u praštanju, radu, ostvarivanju talenata… Ne zaboravimo, mi smo ono za što se odlučujemo.

Mi smo veliki,onoliko koliko su velike naše čežnje da činimo dobro. To je prostor u kojega zalazi Božji Duh, čineći sve novo.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakDopusti da budem u tvojim mislima
Sljedeći članakSlušajte emisiju Zajednice Molitva i Riječ srijedom na HKR-u
Ana Perišić
Rođena u Splitu. Niz godina radila je kao nastavnica stručnih predmeta u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Zagrebu, za što se prethodno školovala na Agronomskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji, također u Zagrebu. Nakon završetka ITKL-a 2004. pri KBF-u u Zagrebu, preuzela je mjesto ravnateljice Dječjega doma te voditeljice Centra za rehabilitaciju i radnu terapiju CZN-e. Vodila je i projekt Psihosocijalne i duhovne pomoći osobama u potrebi CZN-e. Trenutačno djeluje kao hagioasistentica i mentorica u Centru za hagioterapiju – Split, te je jedna od članova uredništva Hagio.hr-a.