Piše: Damir Petrić

Vjera u sportu zauzima primarnu ulogu u životu sportaša i trenera, jednako kao i u životu svakog čovjeka. Bez vjere se ne može i ne smije. Vjera je očekivanje dobra. Sportaš mora vjerovati u svaki svoj novi dan.

Prvo mora vjerovati u sebe da je talentiran i zdrav, da je sposoban, vrijedan i da ostavlja iza sebe pozitivne i dobre tragove. Uz pomoć vjere lako će i spoznati tko je dobar, a tko nije.
Nadalje, potrebno je da sportaš ima povjerenja u svog trenera, u treninge i zadatke koji ga unapređuju i formiraju u čovjeka. Da bi živio tu vjeru i povjerenje, potrebni su mu argumenti, odnosno znanje da je trener dobra i dobronamjerna osoba te da njegovi zahtjevi i ciljevi koje postavlja pozitivno utječu na sportaša. Može se vjerovati samo onim ljudima za koje smo sigurni da im je do nas stalo. Vjerujemo samo dobrim ljudima. Jer, vjerovati se može samo u dobro. Dobro je postojanje ili bitak, a zlo je manjak dobra tako da o vjeri u zlo zapravo i ne možemo govoriti.

Suprotno od vjere jest strah, tj. strah je nedostatak vjere. Od manjka vjere, tj. od straha, čovjek započinje sumnjati u svoje sposobnosti i „kola kreću nizbrdo“. Sumnja ubija sve naše ideale. Strah povlači za sobom depresivne misli i negativne sugestije ili pak vodi prema agresiji, a u svakom slučaju paralizira sportaša u njegovim mogućnostima i realizaciji talenta koji mu je Stvoritelj dao. Ne smijemo se otvarati strahovima jer strah privlači zlo. Strah je znak da ne vjeruješ. Mišljenja sam da bi treneri više vremena trebali posvetiti unapređivanju vjere.

Vjerovati znači otvoriti srce.

Vjerovati treba praktično jer je vjera djelo. Ne unapređuje teorijska vjera nego djelo vjere. Vjera izgrađuje karakter i moral. Putem vjere sportaš aktivira sve stanice u svom tijelu i može napredovati dalje u sportu. Ako ima negativne misli, ubija vjeru.

Ljepota i dobro je u tebi, a ne izvan tebe! Čovječe, započni vjerovati i živi puninom duha.

Mijenjanjem čovjeka na dobro promijenit će se i sportski rezultati i klubovi i timovi i društvo općenito. Bitno je da se vjera prakticira, da ne ostane samo na teoriji jer je vjera djelo i samo ukoliko je djelo, spašava. Lijepo bi bilo da treneri razumiju da je vjera hodanje ususret cilju i da to osvještavaju kod sportaša i da im često govore: „Gledaj u cilj, on je ispred tebe, idi i uzmi ga. Ti to možeš, ja znam da ti to hoćeš, zato i vjerujem da ćeš ti to i imati.“

Kad svi kažu da se ne može, da nismo za nešto sposobni, ne dajmo se, vjerujmo!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.