Ušla sam u tramvaj s grupom Korejanki koje su bez prestanka snimale i fotografirale svojim mobitelima. Odlučila sam se okrenuti na drugu stranu jer su me počele ometati, ali kada sam se okrenula, vidjela sam kako svi putnici drže mobitele u rukama i tipkaju po njima.
Nije bilo osobe koja nije bila zagledana u ekran mobitela. Pitam se zagledamo li se ikada istinski u sebe, kao što često u danu gledamo u mobitel. Čini mi se da u danu više zastanemo i pogledamo u mobitel nego što u životu zastanemo i otkrijemo svoju dragocjenost. Kada si zadnji put, voljeni čitatelju, stavio sebe ispred sebe, pogledao u svoju nutrinu? Kada si zadnji put zastao i zavolio samoga sebe? Kako je moguće da toliko mrmljamo protiv sebe, zamjeramo, ne možemo si oprostiti, sebe ne volimo, ne prihvaćamo vlastiti život i sve ono što nas čini onima koji jesmo? Kada si zadnji put rekao samome sebi: „Lijepo je što postojim!“ Zar ne bismo isto trebali reći svakoga jutra, čim se probudimo? Zagrliti sebe, zavoljeti, jer samo sebe imaš. Ti nemaš nikoga drugoga. Ti ne možeš postati netko drugi, niti taj drugi može postati ti. Kada sebe prihvatiš, zavoliš i otkriješ, onda ti više ništa neće biti problem.
Kako je dobro zavoljeti sebe!
Jesi li se ikada pitao: „Što ja imam što onaj drugi nema? Što ja imam što svijet nema, a treba?“ Kako to da baš ja postojim?
Nije važno što si postigao u životu, možeš imati ne znam kolika materijalna dobra, ali ti si sretan samo onda kada si ti, kada sebe voliš, kada je tvoja savjest čista, kada su tvoje emocije sretne (usp. Lela Crnek, Hagioterapijska ljekarna).
Ti nisi ni tijelo, ni tvoj izgled, tvoje raspoloženje, tvoj posao, uspjeh i neuspjeh, ne, ti si iznad svega. Ti si sebi sudac, sve o tebi ovisi. Ako sebe voliš, svi će te voljeti. Sve ostaje: sva tvoja bogatstva. Ali ono što ostaje je tvoja ljubav, praštanje, dobra djela i to te čini vječnim i svemoćnim. (usp. Lela Crnek, Hagioterapijska ljekarna). Ti si nezamjenjiv.
Zavoli sebe, voljeni čitatelju! Nemoj čekati jer samo sebe imaš. Nemoj imitirati druge, nego živi svoj život. Gledaj sebe kao vrhunski projekt. Ti nisi onaj koji jesi, nego onaj koji možeš biti.
Kako je dobro da baš ti postojiš!
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
