Prije mnogo godina na internetu sam vidjela dvije umjetničke slike na kojima je bilo isto lice žene. Razlika je bila samo u tome što je na jednoj slici lijepa žena oko usana imala dragulje, bisere i drago kamenje, dok je na drugoj imala zmije, guštere i paukove. Moram priznati da mi nije bilo jasno zašto su na jednoj slici dragulji, biseri i drago kamenje a na drugoj zmije, gušteri i pauci. Na kraju je urednica bloga otkrila da je umjetnik zapravo želio prenijeti poruku da nas naše riječi čine lijepima ili ružnima, privlačnima ili neprivlačnima, ovisno o riječima koje izgovaramo. Naše riječi mogu biti za nas i druge poput dragulja i bisera ili poput ujeda zmije otrovnice.
S kojom se slikom mogu poistovjetiti, pitam sebe i tebe, dragocjeni čitatelju. Jesam li ona koja stvara dragulje i drago kamenje ili sam ponekad poput zmije otrovnice? Nikada neću zaboraviti kada sam u knjizi prof. T. Ivančića, „Hagioterapija u susretu s čovjekom“ pročitala da je jezik najgora stvarnost u čovjeku. Malen je, a sposoban je zapaliti šumu zla u ljudima. On je neukrotiv i zato opasan. Još su mi veća motivacija za dobar govor bila neuroznanstvena istraživanja koja potvrđuju da svaka negativna i zla riječ razara ne samo naše duhovno zdravlje nego i psihu, tijelo, mozak i svaku stanicu našega tijela.
Riječi izlaze iz nas i dolaze drugima te ozdravljaju druge ukoliko su zdrave, a ukoliko su zle, razaraju nas i druge. Govor otkriva tko smo. Ako želiš upoznati kakav si, osluškuj svoje riječi. One su dijagnoza tvoga duhovnog zdravlja.
Htjela bih te pitati, dragocjeni čitatelju, kakve su tvoje riječi? Donose li one zdravlje tebi i drugima? Je li tvoj govor stvaralački ili razara tebe i druge?
Znaš li da svaka dobra misao, riječ i djelo može regenerirati stanice mozga?
Mi ne možemo svoj govor promijeniti nekim metodama, tehnikama ili vježbama. Ne možemo to učiniti na silu ili vježbajući neke riječi. Iz srca izlaze riječi i otkrivaju tko smo. Stoga je potrebna promjena srca i mentaliteta te odluka da se promijene naše riječi i da se to neprestano provodi u praksu (usp. „Hagioterapija u susretu s čovjekom“, prof. T. Ivančić).
Neka ti je, dragocjeni čitatelju, dobar i obiljem dobrih riječi ispunjen ovaj dan. Neka vlada stvaralački i vrhunski govor u riznicama tvoga srca kako bi mogao postati čovjek koji će pred druge prosipati dragulje, bisere i drago kamenje!
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
