Prošli tjedan sam otputovala iz Zagreba na otok Brač radi sudjelovanja na stručnoj konferenciji koja se ove godine tamo održavala. Radovala sam se druženju sa kolegama, stjecanju novih znanja i upijanju novih iskustava, no, moram priznati da sam od svega toga najviše maštala o šetnji uz more i upijanju ljepota predivne prirode. Uistinu je tako i bilo, kamene uvale i šum valova, borove šume, miris limuna u cvatu, povjetarac i vrijeme tišine koje mi je bilo darovano da se susretnem sa svojom dušom i sa svojim Stvoriteljem. No, ubrzo je uslijedio povratak kući i već je ponedjeljak donio onu dobro mi poznatu strku i mnoštvo obaveza.
Zaista, ima li u ovom užurbanom svijetu danas čovjeka koji ne žudi za mirom, za predahom od stalne jurnjave, za odmakom od brojnih zgusnutih obaveza i zaduženja? Kako i usred takvog dana i ritma pronaći mir i spokoj? U svojoj knjizi “Povratak nade” profesor Tomislav Ivančić piše: “Ostvari u svom danu oazu mira. Ponekad je potrebno samo pet minuta vremena. Duboko udahni, sjedni u miran prostor, zastani, zagledaj se u Stvoritelja koji je prisutan u svemu oko tebe i pusti neka se tvoje srce smiri. Dvostruko ćeš bolje raditi, dvostruko brže ići naprijed i sigurnije riješavati probleme.
“Mir ne donosi samo neko mjesto gdje boraviš, već prije svega čisto srce i čista savjest. Spokoj dolazi onda kada si pomiren s ljudima i kada ih ljubiš. Prava radost je plod slobode i povjerenja. Danas je postalo umijeće znati šutjeti i u toj tišini osluškivati tko si, kako si danas, što te tišti, što te brine, što te raduje, čega je tvoje srce puno…Toliko toga nas želi “zaglušiti” svojom bukom, poput negativnih vijesti koje stižu jedna za drugom ili ružne komunikacije koja se nameće na radnom mjestu. Danas sve više vrijeme “gospodari” nama umjesto da mi budemo gospodari svoga vremena, zar ne?
Kada si zadnji put pronašao vrijeme za odmor? A danas? Jesi li “uhvatio” tih pet minuta da duboko udahneš, da ti postaneš bitan, u tom trenutku najvažniji? Svome Stvoritelju si neizmjerno važan i On te upravo u tim trenucima želi zagrliti, odmoriti i utješiti. To su trenuci kada On obnavlja našu snagu i poput pognute biljčice koja je primila svježu vodu mi možemo nastaviti koračati dalje. Rad i odmor, buka i tišina, tuga i radost, uspjesi i neuspjesi, neizostavni su dio našeg života. U svakoj od tih stvarnosti kroz koje prolazimo naučimo prepoznati ono dobro i za nas plodonosno.
Neka naše srce bude zahvalno, za svaki rad i napor koji smo spremno mogli učinili, za trenutke odmora i okrjepe, za trenutke tišine i samoće, ali i zajedništva s drugima, za radost srca, za toliko toga darovanog što besplatno i nepresušno primamo…
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
