Radost patnje – Držati se za haljine koje liječe

Ovih dana boravim u toplicama na rehabilitaciji.

Kako li su tmurni pogledi i sumorna lica ljudi u bolnici.

Odvikla sam se i zaboravila.

Kako teški i dugi dani, pogled kroz prozor kao u jednu nadu, bit će bolje.

U tišini upijajući Nježni pogled, zadržana u Zagrljaju preplavi me radost.

Bez riječi, samo s osmijehom radost ulazi u te sobe, u te ljude.

Nevjerojatna je ova stvarnost. Zadivljujući komentari pacijenata.

I slatkoća u tome što znam da nisam ja, nego Ti si to bio.

I opet iznova ova spoznaja da ništa ne moram i ne mogu ja.

Samo se držati za Haljine koje liječe.

Iskustvo je ovo koje daje jedan novi polet za drugačiji rast.

Za manje riječi, više upijanja.

Oooo kako tada vidiš se Ti, a nestajem ja. To i želim, malena u Tebi biti.

Total
0
Shares
Prev
Koji put ću izabrati?

Koji put ću izabrati?

Samo ukoliko ostajem zagledana u svijećicu koja gori usred mraka, svijetlo mogu

Next
Gdje manjka milosrđe što tu još možemo očekivati?

Gdje manjka milosrđe što tu još možemo očekivati?

Poštovani čitatelju, zanimljivu je rečenicu rekao sada već Sveti Ivan XXIII:


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati