MIR, MIR DARUJ MI,
GOSPODE
Pozdravljam te, poštovani čitatelju! Neka ti ovi trenuci budu trenuci ulaska u oazu mira. Mir srca je sposobnost kojom vidimo i nevidljivo te ulazimo u predjele sigurnosti. Mirno srce je poput površine jezera u kojoj se zrcali okolina i tvoje lice. Uzburkaš li vodu, tvoje lice je razderano, nevidljivo, rastočeno i iznakaženo. Takva je i tvoja svagdašnjica. Ako si sposoban zagledati se u nju, tada vidiš sve jasno i znaš kamo treba ići. No, uzburkaju li tvoje srce neuspjesi, nepravedna kritika, bol, previše posla, umor, nove zadaće, neugodni susreti, teške prijetnje, uzburka li te razdražljivost, strah i tjeskoba, tvoja duša je ponor iz kojeg izlazi svako zlo. Ne vidiš više svoje lice, ni svoje oči, ne vidiš ni okolinu oko sebe, ne vidiš ni poslove ni Boga.
Uzburkano srce opasnost je u kojoj možeš potopiti život. Kad su se apostoli našli u oluji, zamolili su Isusa da ih spasi, jer valovi su prekrivali lađicu kojom su plovili. I Isus je zapovjedio moru i vjetru i nastala je divna tišina.
Možeš biti ushićen radošću, zadovoljan uspjehom, sretan susretom, pucati zdravljem, radovati se vedrom danu, gledati vedro u budućnost s novim perspektivama, doživjeti veliki dobitak, no to još uvijek ne znači da si miran. Mirno jezero tvoga srca mogu uzburkati nevolje i brige, ali i radosti i iznenađenja. Ni optimizam ni pesimizam nisu realni.
Biti miran znači izići iz tjeskoba, ali i iz prevelike radosti, povući se u dušu te osluškivati, jeca li ona tražeći svjetlo Kristovog jutra. Zašto si, dušo, žalosna i zašto tuguješ u meni? – pita se psalmist. – U Boga se uzdaj jer opet ću ga slaviti, on je spasenje moje i Bog moj. Naime, što god doživljavaš na ovom svijetu, kratkotrajno je. Radost kao i brige brzo prestaju. Zdravlje se gubi kao što se i bolest može izliječiti. Neizlječiva bolest kao i besprijekorno zdravlje mogu se izmijeniti. Mir srca nastaje kad gledaš preko zida nevolja i nesreća, preko zida prevelikih radosti i zadovoljstava. Niti se u radosti uzoholiti, niti u nevolji očajavati, to donosi mir. Jer, sve je ovdje ograničeno, jedino se u tebi zrcali vječnost. Kad dodirneš vječnost, u tebi nastaje mir i sigurnost obuzme tvoje srce. Osjećaš da ti nitko ne može oduzeti mir i sigurnu budućnost, jer, rođen si da živiš vječno.
Ostvari u svom danu oazu mira. Ponekad je potrebno samo pet minuta vremena. Duboko uzdahni, sjedni u miran kut, stani, zagledaj se u nazočnog Boga pred sobom i pusti neka se tvoje srce smiri. Dvostruko ćeš bolje raditi, dvostruko brže ići naprijed i sigurno riješiti probleme. Kao što je tijelu potreban hram, kao što su tijelu potrebni dnevni obroci, tako su i duši potrebni hram i dnevni obroci. Duša živi od Božjih riječi naslanjajući se na nerazorivu Božju nazočnost. Ona vapi za dobrom
riječi, za ohrabrujućim pogledom, za mirnim susretom, za bezbrižnim trenutkom, za razmjenom misli, za djelićem razumijevanja. Duša se u molitvi odmara. Na vječnim izvorima ona crpi snagu i nadahnuća. U Božjoj vodi Duha ona se umiva. Svježinu dobiva u trenucima mirne šetnje i tihe meditacije. Osvježi, odmori i utješi dušu.
Načini plan za svakodnevnu oazu mira. Načini ga odmah, sada. Neka te štiti Bog mira!
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
