Pripremila: Krunoslava Kolovrat
Kraljevstvo Božje u meni
Dragocjeni!
Trenutno se nalazim u 3. točki formacije, Bljesku, i željela bih s vama podijeliti osobno iskustvo u vezi s motrenjem Presvetog Trojstva u nama. Naša voditeljica Kruna prenijela nam je nagovor dragog nam profesora Ivančića o tome što nas uvodi u kraljevstvo Božje, tj. u zajedništvo s Presvetim Trojstvom već ovdje na zemlji. Da bismo iskusili kraljevstvo Božje ne smijemo o tome puno razmišljati, ne možemo ga ni teološki razumjeti, već ga možemo doživjeti samo motrenjem kraljevstva Božjega u nama. Tu je profesor na tragu mnogih svetaca koji su upravo motrenjem Presvetog Trojstva u sebi došli do ulaska u kraljevstvo Božje dok su bili među nama. Primjer tomu je i jedna od velikih svetica karmelskog reda (kojem i sama pripadam), bosonoga karmelićanka sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, koja je kao plod takvog iskustva napisala predivnu molitvu Presvetom Trojstvu, koja se može naći na internetu.
Voditeljica je dala zadatak svima u grupi da se tijekom ovog razdoblja vježbamo u motrenju Presvetog Trojstva u nama, i to tako da stanemo pred ogledalo ili uzmemo svoju sliku i pogledamo se u ogledalu, ostanemo jedno vrijeme tako govoreći sebi određene rečenice, upijajući tu stvarnost sve dok se ona u meni ne aktivira. Kad sam prvu večer stala pred ogledalo kako bih vježbala motrenje Presvetog Trojstva u sebi, doživjela sam iskustvo koje je intenzivno bilo prisutno prva tri dana motrenja. Sada je to iskustvo mirnije u pokretima duhovne duše, no ono je tu, nije nestalo, samo je dublje u duhu, dok na površini, na psihofizičkoj razini, bude raspršenosti, no čim se zagledam u središte osobnosti, odmah imam svijest koja je stalno prisutna da sam u Trojstvu i ono u meni.
Da se vratim na prvu večer: vježba motrenja Presvetog Trojstva u sebi uz riječi koje nam je voditeljica zadala. Iz mojega srca izviru riječi: „Ja sam dijete Presvetog Trojstva. Ja sam plod njegove ljubavi.” Teško je to opisati riječima; to je iskustvo da Duh Sveti u tebi moli. Silna nutarnja radost, duboki mir i kao da sam omotana u Ljubav koja me svu okružila, prožela me potpuno. Ta nutarnja molitva traje i tu cijelu noć. Znam da u snu moli Duh u meni, i čim se probudim više puta u noći, te riječi stalno izviru iz srca. To nije moje. Drugoga je dana to iskustvo još uvijek snažno. U meni se javlja još veća, silna želja za ljubavlju prema Bogu i prema drugima. Želja da budem majka dušama jer, budući da su svi ljudi Božja djeca, onda su i moja, jer on i ja smo jedno.
Dva dana nakon toga susrećem ljude u bolnici. Slobodno i opušteno prilaze mi nepoznati ljudi, a ja, u razgovoru s njima, imam osjećaj kao da ih oduvijek poznajem; osjećam duhovnu bliskost s tim ljudima. Gledam ljude na ulici i molim za njih da dožive ljubav Božju, da uđu u Božje kraljevstvo. Moja je zadaća biti svjetlo Kristovo i biti majka dušama. U sebi nosim rečenicu koju čujem kroz jedno motrenje u ogledalu: „Gledaj me u sebi, gledaj se u meni…” Vidim da to postaje moj nutarnji stav duše. To nisu samo osjećaji, već je cjelovita osobnost u tome. Isusovo čovještvo sada mi je još puno bliže prisutno. Presveto Trojstvo moja je obitelj. Što sam bliže njemu, to više uviđam svoje zapreke, grijehe i propuste. No, imam iskustvo da je Bog moj Bog i da su njegove duše moje duše. Moj je sav svijet jer je njegov. S njim koračam dalje uskim putem do punine kraljevstva Božjeg.
s. M. Dijana Pučko
Nove duhovne oči
Bljesak sam doživjela kao povratak u raj, onaj izgubljeni raj o kojem nam je profesor Tomislav Ivančić govorio, a onda kako i druge voditi tim putem. Sva ta iskustva koja su oživjela u meni prenosim i u grupu s kojom imam stalne susrete i molitvu krunice. Plodovi su tako vidljivi i gotovo opipljivi.Najviše me oduševljavaju ta radosna lica koja su susrela živoga Boga zahvaljujući tom sjemenu u meni posijanom, a koje je zalijevano i našim susretima u Bljesku i svakodnevnom euharistijom. To je moj izvor s kojeg crpim svu snagu, dobrotu i ljubav za svoj život i život onih koje susrećem.U Bljesku sam donijela odluku da krenem prepisivati svoja iskustva susreta sa živim Bogom i da se moram požuriti s knjigom pod nazivom Govor Ljubavi. Vjerujem da ću to i uspjeti, uz pomoć Duha Svetoga koji je to sve u meni i oko mene činio.
Radujem se Duhu Svetome, posebno kada me iznenadi, osobito kada se osjećam slaba, nemoćna i najradije bih odustala od neke tribine, a On tada to vodi tako savršeno. Ne mogu a da se onda ne pitam, pa odakle mi to? Dovoljno mu je i to moje malo da bi učinio ono što On želi. Toliko puta sam doživjela kako je duhovit.
Raduju me moje nove duhovne oči koje hrane moj duh, tražeći ljepotu Stvoritelja u svemu stvorenom oko sebe. To mi je tako snažan transcendental u hagioterapiji. Ne volim pričati o zlu jer je toliko toga lijepoga i dobroga još oko mene i tako učim druge kako umnažati dobro. Prepoznajem ljepotu zajedništva i zagovorne molitve po kojoj budemo toliko puta uslišani. Teže padam u grijeh i jasnije razlučujem zlo od čovjeka, tako da sve manje sudim samog čovjeka, a osuđujem zlo i tako se javlja sućut za čovjeka. Bitna mi je sabranost tijekom dana, pogotovo prije svete mise i zahvalnost nakon mise. Rado čitam i slušam poruke slušatelja nakon tribina, koje volim pročitati jer me one uvijek iznova pokreću. U njima prepoznajem plodove Duha Svetoga i koliko sam prostora dala Duhu Svetome da preko mene djeluje.
Čitajući evanđelje, uvijek ga doživljavam sada i gledam sebe i svoje situacije u Isusovoj prisutnosti. Uvela sam ranije buđenje kako bih s cijelom crkvom molila časoslov prije mise.
Marijana Ištvanović, Koprivnica
