Piše: Željko Pažin

Crkva u Hrvata mogla je vidjeti što je činila molitva u Domovinskom ratu. Duh Sveti tada je bio na djelu, tako da smo izbjegli veliko zlo koje je svijet očekivao. Kao što je tada (1991.  – 1995.) bilo potrebno otvarati ljudima oči, ista situacija je i danas. Tada je bilo potrebno pokazati ljudima da nas nije zaštitila ni politika ni oružje, nego Bog. Sudbina našega naroda ovisila je o Bogu, a ne o Europi, UN-u, UNCRO-u, UNPROFOR-u. Kao što se iz događaja u povijesti izraelskog naroda može očitati Božja intervencija, tako se ona mogla i očitati i u Domovinskom ratu. Ne smijemo biti slijepi. Bog nam je tada jasno pokazao što smo po molitvi postigli. Danas padamo zato što je malo molitelja i više se ne govori da je molitva potrebna. Događaju se pljačke, donošenje nemoralnih zakona, neprocesuiranje ratnih zločina u Vukovaru zbog održavanja vladajuće koalicije, u konačnici možemo reći da više ne živimo krilaticu na koju smo osobito ponosni: „Bog i Hrvati“!

Ljudima je potrebno otkrivati pravu istinu: čitati novine u Božjem kontekstu, po znakovima vremena. Jedino se u duhu Božje riječi može pravo razumjeti što se događalo i što se događa danas. Pogrešno je misliti kako ljudi vode ljudsku povijest. Europski političari govorili su da će Hrvatska biti u čas pregažena, međutim, to se nije dogodilo. Bog nam je dao domovinu kao svakom narodu. Također nam je dao Crkvu da u njoj živimo. Treba hrabrosti da se kaže istina. Treba žaliti narod koji ne vidi tko je njegova snaga i tko ga je izbavio iz ropstva. U tom kontekstu naš je narod snagom Neba ostvario svoju slobodu.

7. listopada 2013.

Navedeni datum u Katoličkoj Crkvi slavi se kao dan Kraljice Krunice, a to je datum kada je u Hrvatskoj 1991. godine izvršen pokušaj atentata na prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana tijekom bombardiranja Banskih dvora. Sljedeći dan je Hrvatski Sabor odlučio izaći iz svih državnopravnih veza s bivšom državom te se 8. listopada svake godine obilježava kao Dan neovisnosti u Republici Hrvatskoj. Bio je to početak teškog rata. Grad Vukovar bio je posebna nada, ali i mjesto koje nam je dalo dovoljno vremena da se pripremimo za rat koji je trajao duge četiri godine. Naši branitelji u početku su bez oružja, ali s krunicom na ramenima izašli pred neprijatelje. Krunica je bila antena, tj. oružje duha koje nas je nosilo do pobjede. Preko krunice naši su ljudi doživljavali Gospin zagovor i sigurnost da ćemo pobijediti u nepravedno nametnutom ratu. Dana 7. listopada 2013. profesor Ivančić tijekom jednog svog nagovora proročki je navijestio: „Hrvatsku smo oslobodili, međutim, Hrvati su zarobljeni!”

Danas Hrvatskom vladaju sinovi očeva koji su bili članovi Komunističke partije, ondašnjeg političkog jednoumlja. Oni imaju mentalni sklop iz nekih prošlih vremena koji ne zna i ne vidi kamo bi Hrvatska trebala ići. Naši političari jednostavno ne znaju što bi trebalo s Hrvatskom, ona je njima postala teret. Oni su doveli u pitanje temelje ljudskog života: brak, odnos muškarca i žene, odnos roditelja prema djeci, oni otvaraju vrata pripadnicima drugih naroda koji ne razumiju našu povijest, dovode u pitanje zadanu spolnost, u stalnom su sukobu s Crkvom i žele je odvojiti od naroda. U tome je osobito prednjačio predsjednik Stjepan Mesić, koji je išao kod pape Benedikta da ga zamoli da biskupi u Hrvatskoj ušute. Na sreću, papa Benedikt mu je odgovorio da su biskupi građani Hrvatske te da imaju pravo aktivno sudjelovati u javnom životu svoje zemlje. Radi se o mentalnom sklopu koji je zarobljen jugoslavenštinom, ateizmom te koruptivnim radnjama. Njima ništa nije strano, danas kažu jedno, sutra drugo. Sve će napraviti za sebe da ostanu na vlasti. 

U knjizi „100 Hrvatskih lidera“ Jasminke Samardžije, u kojoj se navodi i njegovo ime, profesor Ivančić napominje kako se velika većina hrvatskih intelektualaca izjašnjava kao agnostici. Gotovo nitko se ne izjašnjava kao vjernik. To je znak da nemamo ljude s karakterom. Zato i ne znaju kakav bi trebao biti spolni odgoj, kako bi trebalo urediti odnose u gospodarstvu. Na svakom političaru prepoznaje se iz kakve obitelji dolazi, ali to se vidi i na svakome od nas. U našoj javnosti nedostaje glas koji bi govorio, čak i Crkva šuti. Nemamo političare, novinare, čast izuzecima, koji bi se u javnosti čuli. Mediji u Hrvatskoj podijeljeni su na lijeve i desne, i jedni i drugi truju javni prostor. Kao posljedica toga narod je zaražen strahom, sumnjom, svi šute i govore o Udbi. Nitko ne pokušava ništa, nema inicijativa da povede ljude u slobodu. Čitav narod je postao zarobljen jednako kao i 1991. godine. Nalazimo se u jednom užasnom vremenu u kojemu svi misle da se ništa ne može učiniti. Svi analiziramo negativno, svi mislimo, govorimo negativno. Slabo nam ide u kulturi, gospodarstvu, znanosti. Nigdje da se pojavi novi Tuđman i povede narod naprijed. Danas je situacija gora nego 1991. godine, tada smo znali tko nam je neprijatelj, međutim, i danas imamo neprijatelje, ali ne znamo tko su oni. Ovo su osobiti trenutci, oni kada je Bog najbliži, kada On želi da shvatimo da u ljudima nema spasa. Bog tada očekuje da će se njegov narod vratiti njemu. Problem je što nitko ne vjeruje da bi nešto novo moglo pokrenuti hrvatski narod. 

Kardinal Kuharić je na jednom primanju nakon oslobađanja svih područja Republike Hrvatske upitao predsjednika Tuđmana kada će započeti duhovna obnova hrvatskog naroda. Predsjednik Tuđman mu je odgovorio da duhovnu obnovu hrvatskog naroda mogu samo započeti Crkva i obrazovni sustav. 

Molitvena obrana domovine

Cilj ove inicijative je da se stvori novi duhovni pokret koji bi išao za tim da Hrvatsku duhovno obnovi. Profesor je zatim naveo niz tekstova iz Svetog pisma koji bi djelovali poticajno na one koji žele biti dio tog pokreta. Izdvajamo: 1 Tim 2,1; Otk 2,4; Otk 3,1; Iz 62,6-7. 

Ovdje se radi o duhovnom boju, a Crkva bi trebala biti na čelu tog boja, tj. pokreta. 

Ono što treba činiti svaki pojedinac koji želi biti ovog pokreta je prakticirati ovih pet točaka:

  1. Moliti Krunicu – kratka krunica nastala je u Zajednici Molitva i Riječ, u kojoj se svako otajstvo samo jednom moli, a omogućuje nam da iznova prođemo kroz cijeli Isusov život kao našu povijest spasenja.

ZNAK KRIŽA

APOSTOLSKO VJEROVANJE

OČE NAŠ

ZDRAVO MARIJO

  1. Koji neka nam umnoži vjeru.
  2. Koji neka nam utvrdi ufanje.
  3. Koji neka nam usavrši ljubav.

SLAVA OCU

O MOJ ISUSE

RADOSNA OTAJSTVA

OČE NAŠ

ZDRAVO MARIJO

  1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela.
  2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.
  3. Koga si, Djevice, rodila.
  4. Koga si, Djevice, u hramu prikazala.
  5. Koga si, Djevice, u hramu našla.

SLAVA OCU

O MOJ ISUSE

OTAJSTVA  SVJETLA

OČE NAŠ

ZDRAVO MARIJO

  1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.
  2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
  3. Koji nam je kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao.
  4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
  5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

SLAVA OCU

O MOJ ISUSE

ŽALOSNA OTAJSTVA

OČE NAŠ

ZDRAVO MARIJO

  1. Koji se za nas krvlju znojio.
  2. Koji je za nas bičevan bio.
  3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
  4. Koji je za nas teški križ nosio.
  5. Koji je na križu raspet bio.

SLAVA OCU

O MOJ ISUSE

SLAVNA OTAJSTVA

OČE NAŠ

ZDRAVO MARIJO

  1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.
  2. Koji je na nebo uzašao.
  3. Koji je Duha Svetoga poslao.
  4. Koji je tebe, Djevice, na nebo uzeo.
  5. Koji je tebe, Djevice, na nebu okrunio.

SLAVA OCU

O MOJ ISUSE

ZDRAVO KRALJICE

2. Čitati Evanđelja – svaki dan po jedan odlomak.

3. POST – srijedom ili petkom.

4. Praštati – političarima, novinarima, profesorima, učiteljima, policiji, vojsci, znanstvenicima, voditeljima Crkve, manjinama.

5. Pjesma: Majko Draga, Djevo Sveta – čitati, recitirati ili, ako vas je više, otpjevati.

I za kraj donosimo vam završetak nagovora prof. dr. Tomislava Ivančića s CD-a o hrvatskom nacionalnom identitetu: 

„Materijalna domovina je obranjena s krunicom o vratu. Ljudi su prkosno vjerovali da imaju pravo na ono što im je Bog darovao kao njihovu zemlju. Znali su da će im taj isti Bog priteći u pomoć. Sada predstoji odlučujuća bitka, jer ako se sada ne nađemo, ako se sada ne budemo ljubili i poštivali, praštali jedni drugima, opet ćemo izgubiti ono što smo dobili.

Nije na nama da preuzmemo mentalitet Europe, nego mentalitet čovjekoljubivosti, humani mentalitet, pa da s njime idemo preobraziti Europu i svijet. Čini se da je to teška bitka, ali što je Bogu nemoguće, samo se ti trebaš promijeniti i već je sve drugačije. Najljepša su vremena u kojima se treba boriti, u takvim vremenima propadaju samo oni koji nemaju hrabrosti boriti se za bolje, koji ne vjeruju da će doći nešto pravednije, koji u sebi nemaju prkosa.

Opet se traži ljubav i molitva, opet treba uzeti krunicu u ruke i Boga kao jedini oslonac da bi se dobila i druga bitka, bitka za čovjeka.

Izvor: priručnik Katolički seminar MiR, CD: Molitvena obrana domovine; Hrvatski nacionalni identitet.