U uredništvu portala smo osobno uvidjeli kako nije jednostavno napraviti treći korak (misao, riječ i djelo) te pročitano provesti u praksu. Kako bi sve nas motivirali i nadahnuli na konkretnu praksu odlučili smo pokrenuti novu kolumnu. Koja će za početak izlaziti jedanput tjedno i svaki put će biti neki novi kolumnist član Zajednice Molitva i Riječ (ZMR). Ideja je da budu kratke, ali proživljene. Pozivamo i vas da pokušate s nama uroniti u praksu, ali i poslati nam svoje iskustvo prakse ili komentar na mail: urednistvo@andjela
Piše: Grgo Mišković
Pogled Oca, Sina i Duha Svetoga
U sklopu treće točke formacije naša voditeljica prenijela nam je nagovor profesora Ivančića o tome što nas uvodi u kraljevstvo Božje, tj. u zajedništvo s Presvetim Trojstvom već ovdje na zemlji i o tome kako je po sakramentima Presveto Trojstvo dio nas i da baš tu leži Božje kraljevstvo. Da bismo iskusili kraljevstvo Božje ne smijemo o tome puno razmišljati, ne možemo ga ni teološki razumjeti, možemo ga doživjeti samo kroz motrenje u nama. Mi tu riječ rijetko čujemo, a tu je profesor bio i na tragu mnogih svetaca koji su upravo kroz motrenje Presvetog Trojstva u sebi došli do ulaska u kraljevstvo Božje dok su još bili među nama.
O tome svjedoče i brojna njihova napisana iskustva i nadahnute molitve Presvetom
Trojstvu.
Na kraju Susreta dobili smo zadatak vježbati se u motrenju (promatranju) Presvetog Trojstva
u nama, i to tako da gledamo svoje lice u zrcalu ili na fotografiji te ponavljati kratke zazive:
„Otac nebeski je moj tata, Isus mi daje svoje Tijelo u pričesti i gle, ne dišem samo svojim
plućima, nego oživljava me Duh Sveti u meni.“ Upijajući tu stvarnost sve dok se ona u
meni ne aktivira. Doživjeti kako me iz mene gleda moj Bog.
Odlučio sam to činiti tako što sam se gledao na kameri svog telefona, ponavljao te rečenice i posvješćivao te istine.
Doživio sam veoma kratko, tek kao nagovještaj, kako me moj Stvoritelj gleda.
Osjetio sam njegov pogled pun beskrajne nježnosti, ljubavi i velikodušnosti razdavanja milosti, takvo jedno preobilje milosrđa kakvo mi je bilo potpuno strano, ma koliko puta da sam čuo o tome ili čitao u Svetom pismu.
Uvidio sam koliko je moj pogled drukčiji od njegovog, koliko u njemu ima straha od
pogrešaka i grijeha, ljudske pedagogije i traženja krivice.
Koliko na sebi, svojoj djeci, obitelji i ostalima vidim mana i koliko malo ljubavi imam za sebe i bližnje. A Bog, potpuno drukčije, moje grijehe ni ne vidi, kao da sve spaljuje i sve se pretvara u prah u vatri Njegove ljubavi.
Bio je to, kažem, samo nagovještaj, ali i veliki poticaj da i dalje tražim lice Gospodnje jer
“Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?” (Ps 42,3)
Grgo Mišković, IV točka formacije
