Piše: Marina Peterlin, evangelizatorica

Ponedjeljak

Dok plivam, sjećam se riječi prijateljice koja ljetuje na Pagu: „Osjećam se kao biće u Bitku.“ 

More ljubavi okružuje me. U njemu sam slobodna, a zaštićena. Ta slika prati me i kasnije u hladnom gradu. 

Plivanje je u meni kao trajna sloboda.

Utorak

Je li Crkva za pijance, kriminalce, ovisnike, ateiste, agnostike? 

Ne, oni će rijetko doći na misu. Crkva oprema svete koji će im odnijeti SPAS. Zato svi koji dođu u Crkvu ili na Seminar za evangelizaciju moraju postati evangelizatori života. 

Profesor Tomislav Ivančić rekao je: „Kad dođeš danas s mise, zapali svijeću kao znak da je s tobom došlo svjetlo Kristovo. Ili, još bolje, budi ti to svjetlo.“

Srijeda

Koliko energije troši se na odbijanje služenja! Izvlačenje od dužnosti. Bijeg od karizme.

„Ne bih ja vodila molitvu u ponedjeljak!“ (Jer sam ogovarala one koji ju inače vode.)

„Ne, ne bih ja svjedočila pred mikrofonom!“ (Jer što će ljudi reći.)

„Ne, ne bih ja napisala članak za Hagio.hr.“ (Jer imam toliko posla.)

A za pristanak potrebna je samo mrvica snage, samo odluka u trenutku. I kao da cijelo nebo jurne od sreće prema meni, da mi pomogne, da me zagrli. Da me podsjeti na riječi našeg Prezbija – kako smo profesora Ivančića u ZMR zvali –  koji je lomio otpore u sebi, koji bi se tiho digao od večere i otišao u kapelicu dogovoriti se sa svojim Šefom  (kako je zvao Isusa), koji nije bježao od medija, nego služio njima da Riječ Božja dopre do tisuća ljudi:

„Ovo ne radi nitko drugi. Bog je tebe pronašao. Možeš biti Juda, ali bijeg je propast za tebe. A ako se odazoveš – možeš riješiti sve svoje probleme. Duh Sveti dolazi onome tko prihvati svoj poziv.“

Četvrtak

Mislim na prijatelje, kolege i rodbinu koji godinama žive pod teretom grijeha.

Ali znam da ljudsko srce ne može obratiti čovjek, nego jedino Bog.

Grijeh je pad. Polako se kotrljaš prema paklu. Ali ne mogu ja to zaustaviti i nositi ih. Jedino Isus nosi ovcu na ramenima.

Znao nam je Prezbi reći: „ I vi evangelizatori počeli ste se kotrljati dolje. Ali Božji je put uvijek uspon.“

Planinarka sam, metaforički i stvarno.

Petak

Ne, neću prihvatiti tu uvredu.

Upotrijebit ću sve: humor, zaborav, mudrost, samo da je izbjegnem.

Jer kad uđe u mene, počinje tiho razaranje.

Ponavljanje riječi koje su me ranile.

Telefoniranje prijateljicama.

Gorčina. 

Plan za osvetu.

Samosažaljenje.

Odbacujem od sebe uvredu kao zapaljenu bombu.

Lakoća uvijek dolazi kad se ne branim, kad priznam:

„Ima nešto u tvojim riječima. Razmislit ću o kritici.“

„Zanimljiv je tvoj pogled na to. Često mi se dogodi takva pogreška, uistinu.“

Nijedna bomba ne može promijeniti smjer, ali ova može. Izlazim nepovrijeđena. Mogu ljubiti.

Subota

Subotom sam u planinama.

Otkrivam Stvoriteljev plan u šumama, na proplancima.

Velik si, moj Bože!

Čudesno si sve to stvorio za nas.

Ali mi smo na internetu, ne na Svetom Pismu, ne na tvojim stazama uz svježe potoke.

Glasnije nas pozovi, molim te!

Nedjelja

Sveta misa.

Ni jedna haljina nije dovoljno svečana za taj stol.

Ni jedna priprema nije dovoljna za gozbu ljubavi. Ali ti nas opereš svojom Riječju, spasiš nas.

Ti nam se u pričesti daruješ, možemo te progutati, biti jedno s tobom.

Ni jedan Bog nije tako blizak, tako poznat i drag.

Pa zašto onda više mislim na to kako ćemo poslije mise odjuriti na kavu i kolače?

Ti se samo nasmiješ.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Biti dobar ili svet kršćanin?