Ovu molitvu nije dosta izreći jednom. Pojedine rane treba liječiti dokle god nisu ili potpuno izliječene ili tako zaliječene da ne ometaju tvoju odanost Bogu i tvoju ljubav prema ljudima. Zato je dobro više puta moliti, ali ne ovako opširno, nego posebno samo za najteže rane i ožiljke.
Budući da je riječ o ranama, normalno je da one bole. Može se kod prisjećanja nekih rana pojaviti grčevit plač. Tad je potrebno kratko prekinuti molitvu, duboko disati ili prošetati se. Nastaviti tek onda kad je sve smireno i kad se mirnije može pogledati i dirnuti u ranu. Uopće, teže rane dobro je postupno liječiti molitvom. Posebno moraju biti u tome oprezni oni koji su psihički teško oštećeni i bolesni, kako smo to već naglasili. Ako se netko već liječio kod psihologa ili psihijatra, bit će dobro da se posavjetujte s liječnikom ako osjeti bilo što neobično kod takve molitve. U tom se slučaju takvav čovjek mora pridržavati i uputa iskusnog svećenika. Poniznost je prvi uvjet da bismo bili sposobni prihvatili milost iscjeljenja.
Poneke će rane odmah zacijeliti, neke će postupno zarašćivati. To ne ovisi o nama. Predanje u ruke najsigurniji je način Isusu volja do pravog oslobođenja u vjeri. Božja volja tvoj život.
Ovaj odlomak je dio uputa iz knjige Susret sa živim Bogom strana 178., u nastavku teksta vam donosimo iskustva ljudi koja svjedoče i potvrđuju napisano.
U samim počecima prakticiranja molitve bilo mi je skoro nemoguće povjerovati da je Isus bio sa mnom u svakoj situaciji. Stalno sam se pitala; zašto je Isus to dopustio ako je bio sa mnom?
Slušajući svjedočanstva drugih, ipak sam odlučila prakticirati molitvu liječenja 6 mjeseci svaki dan. U prvim danima tijelo me odvlačilo od molitve. Vidjela sam koliko je moje povjerenje ranjeno. Ali se polako sve počelo mijenjati. Prolazeći molitvu Duh Sveti mi je sam otkrivao situacije iz ranog djetinjstva koje su bile uzrok mojim strahovima i paničnim napadima koji su se javili u četrdesetim godinama.
Sjetila sam se kako mi je mama ispričala jedan događaj iz ranog djetinjstva. Imala sam nepune 3 godine kada su me mama i tata ostavljali u kinderbetu dva sata samu. Oni su radili u smjenama i nisu imali drugog rješenja. Jedan od njih bi me uspavao i otišao na posao. Ali toga dana ja sam se probudila i kako mama kaže tata me je pronašao omotanu u plahtu. Tata došao u ,,zadnji čas,, skoro sam se zadavila. Druga situacija bila je na moru, imala sam 4 god. Bila sam s roditeljima na malom čamcu. U jednom trenutku pala sam u more. I danas kao odrasla osoba bojim se dubine. U obitelji sam kao mala djevojčica gledala svađe roditelja. Samo se sjećam da sam strepila kad je moj tata trebao doći kući. Prolazeći molitvu liječenja praštala sam mami i tati. U mene je ulazio mir i vjera da Isus sada liječi taj trenutak. Bilo mi je najvažnije da uspijem ne gledati u rane, već u Isusa. Bilo je dosta muka u početku molitve, ali sada je provodim s puno ljubavi i vjere da me Isus svaki put oslobađa. U noći kada se probudim nakratko zamolim Isusa da dođe u te trenutke iz djetinjstva. U danu, samo kažem, Isuse, molim te, dođi sada u ovu situaciju.
Zahvaljujući prakticiranju molitve nutarnjeg iscjeljenja ja sam postala sigurnija u sebe. Mogu biti u mnogim situacijama iz kojih sam prije bježala. Zavoljela sam sebe, vidim kako je moje srce mirnije. Ja postajem sretna osoba i uživam u životu.
Vesna Čirjak, treća točka formacije ZMR
Prvi puta sam čula na seminaru nove evangelizacije 2018. godine za ovu molitvu. Kada su je voditelji prvi put, ali i nekoliko susreta nakon toga provodili, svaki puta bih osjećala nervozu i napetost.
Dugo nisam bila svjesna same sebe, a samim time ni vlastite izranjenosti, iako sam mislila da sam zdrava i cjelovita osoba bez ikakvih većih rana i trauma.
Ova molitva mi je otkrila da sam duboko i svestrano izranjena osoba kojoj je molitva za nutarnje iscjeljenje neophodna te od životne važnosti ukoliko želim postati cjelovita i slobodna osoba. Rane su bile te koje su me čitavog života sputavale, gušile me i nisu mi dopuštale da budem ono što ja jesam. Život s ranama je za mene bio težak jer nikada nisam znala kada će netko nešto reći i potaknuti buru reakcija u meni jer je dotaknuo tamo gdje nije smio. Prije tri tjedna sam počela svakodnevno provoditi molitvu za nutarnje iscjeljenje upravo onako kako piše u knjizi „Susret sa živim Bogom“ prof. Tomislava Ivančića.
Sada znam u čemu je bio problem i razlog zašto nikada nisam mogla jasno vidjeti samu sebe, svoje talente i sposobnosti, ljepotu koju posjedujem, ali i ljepotu ljudi i svijeta koji me okružuje.
Rane su bile te koje su me sprječavale i sputavale, one su bile izvor svih mojih frustracija i nezadovoljstava. Htjela sam ići naprijed, ali me uvijek nešto kočilo, htjela sam se približiti Isusu i doživjeti oslobođenje, ali to se nije moglo dogoditi dok nisam dopustila Isusu da uđe u svaku moju ranu, dok mu nisam predala jednu po jednu ranu. Iz dana u dan primjećujem kako sam sve slobodnija, kako rane gube snagu i kako sam ja ta koja postaje sve snažnija. Sada sam čak sretna kada idem provoditi ovu molitvu i čim osjetim neku nelagodu ili se sjetim neke rane iz prošlosti odmah primjenjujem ovu molitvu te pritom nikada ne gledam u ranu, već u Isusa te uvijek kažem: Isuse, tu si bio sa mnom.
Sanja Popadić, treća točka formacije ZMR
Prvo iskustvo molitve iscjeljenja unutarnjih rana doživjela sam za vrijeme seminara 1999. god. što je u meni ostavilo snažan dojam. Za vrijeme molitve koju su predvodili voditelji potresno sam proživljavala kako Isus ozdravlja potisnuta sjećanja iz ranog djetinjstva i dotiče rane kojih nisam bila svjesna dotada. Za vrijeme molitve sam dugo plakala i suze su me duboko liječile. U molitvi sam doživjela da sam oprostila majci nedostatak ljubavi koju sam osjećala za vrijeme djetinjstva kao treće dijete u obitelji. U mom srcu je porasla ljubav prema svima u mojoj obitelji.
Božja ljubav je iscijelila ranjeno dijete u meni i nestale su zamjerke iz mog srca. Iskusila sam ljepotu opraštanja i ozdravljenja sjećanja koja su me bila opterećivala.
Drugo snažno iskustvo molitve za unutarnje iscjeljenje doživjela sam u jednoj traumatskoj situaciji kad sam se trebala suočiti sa strahom od skučenog prostora koji me proganjao od djetinjstva i nikako ga se nisam mogla potpuno osloboditi. Sama pomisao da moram biti u uskoj cijevi za vrijeme snimanja magnetskom rezonancijom izazivalo je u meni panični strah i tjeskobu. Znala sam da sama ne mogu pobijediti taj strah, a to snimanje ne mogu nikako izbjeći, svu svoju nadu sam usmjerila prema Isusu moleći ga da bude sa mnom u tim trenucima. Na početku snimanja odlučila sam moliti za unutarnje iscjeljenje i s Isusom proći razdoblje života od trenutka začeća i ranog djetinjstva kada sam doživjela tu traumu. Dok sam Isusu predavala to neugodno sjećanje i strah koji se povremeno javljao doživjela sam kako nestaje. Osjetila sam neopisivu sigurnost i mir dok me je Isus čvrsto držao za ruku. Kao da gledam film života unatrag i jasno vidim uzrok te tjeskobe i kako me On oslobađa iz mračnog podruma u kojem sam bila zatvorena kao žrtva bezazlene dječje igre. Svaki strah je nestao i javio se osjećaj neopisive radosti jer to vrijeme snimanja nije više vrijeme straha nego bliskog susreta sa Isusom koji cijeli moje rane i ulijeva sigurnost i daruje mir.
Bosiljka, treća točka formacije ZMR
Na seminaru, prije nekoliko godina, iskusila sam molitvu za nutarnje iscjeljenje. U početku je bilo teško, trudila sam se prisjetiti trauma, puno suza, pitanja i „kako sve to oprostiti?“, „kako Isusu predati?“. Što sam češće primjenjivala molitvu ili, kako ja to zovem „hod s Isusom kroz traume“, više se oslobađala i čistila moja nutrina. Čim više predam Isusu, tim veća su radost, sloboda i mir u meni.
Sjećam se da sam neke situacije i rane morala predati Isusu i više puta. Kao da me uzme za ruku da zajedno prođemo sve. Nema straha. S njim mogu sve. Bez njega ne želim ni u jednu situaciju. Osvijestio mi je situacije za koje nisam ni znala koliko su bile štetne za mene.
Na kraju mogu s lakoćom oprostiti i zagrliti osobe (u duhu) koje su me povrijedile, ili reći „oprostite mi svi vi, a posebno oni koje sam povrijedila“. Gotovo uvijek osjećam zahvalnost Isusu, Bogu Ocu što su bili uz mene sve trenutke života mog jer da nisu, mene ne bi bilo sada tu i ne bih ovo pisala.
Čišćenjem svojih dubina oslobađam prostor za djelovanje Duha Svetog, a znam što on donosi, ljubav, razumijevanje, mir, strpljivost, kreativnost… S njim postajem vrhunska majka, supruga, prijateljica, sestra, kćer, djelatnica…
Ljubica Baković, treća točka formacije ZMR
To je molitva koju nastojim prakticirati i vidim da mijenja moj život, od one osobe koja je sklona padu, nevjeri i negativnom promatranju života, postajem pozitivna, svjesna Stvoriteljevih snaga u sebi, novim pogledom promatram život i ljude. Shvatila sam da kada upoznamo Onog koji je želio da postojimo, koji nas je projektirao originalne i jedinstvene, tada sve dobiva svoj smisao, svoje mjesto i svoj red.
No radi se o procesu, stalno je potrebno raditi na sebi jer često iz svojih rana negativno ili nepromišljeno reagiramo na određene situacije i ljude. Zlo kao da se zakukulji u rane i čeka priliku da se pokaže.
Često mi se dogodi da kada mi sve ide lijepo i po mojim planovima, bez nekih ozbiljnijih trzavica, pomislim da sam iznutra duhovno zdrava i snažna, a onda me nepredviđena situacija tako razljuti i čvrsto drži, da tek tada sebi moram osvijestiti da još moram mnogo raditi na sebi i svojoj unutarnjoj izgradnji, jakosti i zdravlju.
Nera Spehinja, treća točka formacije ZMR
Molitva za nutarnje iscjeljenje bila je nasušno potrebna u mom slučaju i rado sam je provodila. Imala sam velika očekivanja. Htjela sam Isusu dati priliku da sve u meni obnovi i da mi nadoknadi svu ljubav. Prolazila sam s Isusom svoj život od začeća do današnjeg dana. Prepustila sam se, pasivno primajući njegovu ljubav kao da se sunčam na suncu.
U toj Božjoj prisutnosti budilo se moje sjećanje i na događaje koje memorija čuva, a ja sam ih gurnula u podsvijest, često su potekle suze, ali pogled na Isusa oslobodio me suza i svake gorčine.
Snažno sam doživljavala Isusovu blizinu i konačno sam mogla biti iskrena, otvorena, slobodna. Predala sam mu sve grijehe, sve nemoći, traume, sve ono čega sam se sramila, što nisam nikad nikome ispričala. Bilo je divno u njegovoj ambulanti.
Opraštati i moliti za oproštenje bila je radost, novo i nevjerojatno iskustvo. Doživljavajući sve veću slobodu, odjednom mogla sam pogledati svakom čovjeku u lice. To što Isus čini za nas, nitko drugi ne može.
Nakon svih faza koje sam prošla, zahvalnost i zahvaljivanje za svaki trenutak života dolazi spontano. Sretna sam što se sve to meni dogodilo, jer sam kroz tu molitvu još više upoznala Isusa i njegovu najkonkretniju ljubav za mene. Osvojio me, oduševio, učinio sretnom i obećala sam beskompromisno ići za njim.
Jelena Golubić, treća točka formacije ZMR
