Piše: Tomislav Brejar

Juha u hladnjaku

Prije nekoliko dana sam u hladnjaku našao posudicu s malo juhe u njoj. ,,Ženo, od kad je ova juha?“, pitao sam. “Mislim da je od subote“, odgovorila je. Hm, čini se ok, ali ipak ne želim riskirati. Nisam vjerovao da je juha uredu i nisam je pojeo – razlog: nevjera.

Vjera utječe na te obične, svakodnevne situacije.

Jesam li ja vjernik?

Može se reći da smo uglavnom svi vjernici. Jer teško da ćeš išta napraviti ako ne vjeruješ. Svatko kad navečer legne spavati vjeruje da će se sutra probuditi i da će biti novi dan. Kad sjedneš u auto vjeruješ da ćeš stići na odredište.


Slobodnjaci

Zanimljiva stvar je koliko je vjera bitna u sportu. Košarka je odličan primjer. Kod slobodnih bacanja je sve na igraču. Nema golmana da ti spriječi putanju lopte kao u nogometu i rukometu kod penala nego je ovdje sve na igraču.

Uvijek sam se pitao što je to da igrač na treningu pogađa gotovo bez greške slobodnjake, a onda na utakmici kad dođe zadnja minuta, slobodno bacanje za pobjedu ili ostanak u egalu, sve se mijenja.

Što je to što čini razliku hoće li dobro baciti ili ne?

Utreniranost je preduvjet, ali ako ne vjeruješ da ćeš dati koš, gotovo je. Samopouzdanje, vjera je ključ. Opet tako nevjerojatna stvar.


Plitvice

Bio sam nedavno na Plitvicama s obitelji. Ima puno drvenih staza bez ograde koje vode preko jezera i malih slapova. Moj mlađi sin je u jednom trenutku nekako usporio i čvrsto mi dao ruku. Pitao sam ga što je bilo. A on je sumnjivo pogledao u tu stazu i rekao mi kako ima rupa. Uvjerio sam ga da je staza sigurna, da se ne brine, tata je tu. I ubrzo je trčao i skakutao po njima.

Iz nevjere, iz straha, prešao je na drugu stranu. Postao je vjernik – vjernik da je staza čvrsta ali i da je tata u blizini za svaki slučaj.


I tako od ovih svakodnevnih, banalnih stvari, “zagrebimo” malo dublje…


Molitva

Vjerujem li ja u svoju molitvu? “Da“, išao bi odgovor na prvu. Jer kad nešto izmolim, Bog mi treba dati – često mislimo. Molitva je onda kao neka vrsta magije. Ona je moćna. Nešto izmolim i to tako mora biti. Je li to baš stvarno tako?

U posljednje vrijeme me je pogodila rečenica: “Vjeruješ li ti u svoju molitvu ili u Onog kome se moliš?” To me baš jako pogodilo.

Čovjek je u stanju danima godinama, brbljati molitve i vjerovati da ga one spašavaju. Ostajem li ja samo u nekoj formalnosti? Odrađujem li ja molitvu? Brbljam li ja svoje molitve čisto iz neke navike? Imam li ja svoj neki molitveni život koji mi je možda zapreka do samog Boga?

Ja brbljam molitvu, misli mi lutaju tko zna gdje. A gdje je Bog? Kaže mi: “Tomo, halo, tu sam.” – “A čekaj malo Isuse, samo da završim molitvu do kraja. Pričekaj, ne mogu sada, imam važnijeg posla.

Zar nije Isus rekao: “Ne brbljajte kao pogani. Misle da će s mnoštvom riječi biti uslišani.

Zaspem li kad molim? Da, pogotovo ako je u pitanju krunica. Pa čekaj malo, nije li Isus rekao: “Što spavate, zar ne možete niti jedan sat probdjeti?

Radije ću izmoliti jednu Zdravo Mariju, ali tako da budem svjestan kome se to obraćam.
Da li stvarno ja pozdravljam Mariju tada ili je to tek onako samo da je izmolim i gotovo

Gotovo svaki dan se moram iznova probijati, otrijezniti, postati svjestan što radim. Kome se to molim? S kime to razgovaram?

Kad se moliš, zatvori se u sobu i Otac koji vidi u tajnosti uzvratit će ti.” To mi pomaže u sabiranju.

Vjeruješ li? – Pa ne znam? Onda: Je li te je strah nečega?Da. E tu smo… Strah je znak nevjere. Iščupaj se iz toga. Gledaj i vjeruj da će biti dobro.

O, kako je nekad teško povjerovati da će biti dobro. Jer je baš ta moja situacija nemoguće teška. Izdigni se, uloži napor. Baš u inat vjeruj da će biti dobro i nevjerojatno je kako strah nestaje, a ishod bude dobar.


Počevši od juhe iz frižidera gdje sam bio nevjeran, došao sam na kraju do Isusa kome vjerujem. Vjerujem da će biti dobro. Što god da se dogodi, na kraju će biti dobro.
Spasonosno mi je kad se u molitvi odričem svoje vizije rješenja nekog problema. Ne onako kako sam ja zamislio nego ja vjerujem Ocu da će On to riješiti na način koji je najbolji.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.